Ante Brajković poznat je po sudjelovanju u političkome životu grada Mostara. Osnivao je nekoliko stranaka, razilazio se s političkim partnerima, u nekoliko su ga navrata varali. No, Brajković se, kao i vjerojatno veliki broj građana Mostara i drugih sredina, našao u problemu da ne može dobiti najosnovnije odobrenje, dokument za gradnju objekta na vlastitoj zemlji, što on osobno povezuje i s političkim opredjeljenjem i šikaniranjem povezanim s političkom pozadinom, ali i neradom vlasti.
Sve priložio
I dok niču razni objekti, brojni nisu legalizirani, na njegov zahtjev nadležne institucije su uglavnom šutjele. Po dostupnoj dokumentaciji koju je Brajković predstavio i Večernjem listu, 16. siječnja 2003. godine je Službi za graditeljstvo, za imovinsko-pravne i stambene poslove te zaštitu okoliša gradske općine Mostar Jugozapad podnio zahtjev za izdavanje urbanističke suglasnosti za gradnju garaže od čvrstoga materijala na postojećoj metalnoj garaži na građevnome zemljištu u mostarskome naselju u Rodoču kojemu je vlasnik. On je nakon toga angažirao stručnjake koji su dolazili na ovu lokaciju. Podnio je nebrojeno žalbi, urgencija da se to pitanje riješi. Cijeli tucet općinskim institucijama Jugozapada, a kasnije i gradskim institucijama Mostara čija se administracija ujedinila, a općine ukinule. Proveo je sve što je trebao, platio pristojbu, podnio zahtjev za urbanističku suglasnost, dostavio preslik katastarskog plana Mostara, tehnički opis s grafičkim prikazom garaže.
Nalog HNŽ-a
Unatoč silnim dopisima, molbama, gradska administracija ostala je gluha na njegove zahtjeve. Nakon toga potkraj prošle godine obratio se konačno Ministarstvu građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanske županije. Za razliku od gradskih vlasti, županijsko ministarstvo na čelu sa Suadom Hasandedićem je u kratkome roku dostavilo zaključak Brajkoviću, ali i gradskim vlastima Mostara da u roku od 15 dana od prijema toga dokumenta moraju odlučiti po zahtjevu Brajkovića za izdavanje urbanističke suglasnosti. Ni taj dokument, odnosno svojevrsno obvezujući nalog županijske više razine vlasti nije bio dovoljan da iz Grada Mostara dostave bilo kakav odgovor žalitelj. Na ovaj dokument se gradske vlasti nisu mogle žaliti te su ga morale izvršiti u propisanome roku. Ni u drugoj polovini ožujka nikakve obavijesti ni Ministarstvo, ni žalitelj Brajković nisu dobili. Ako je suditi po dosadašnjoj praksi, uskoro ni neće.
