Jedinstven arheološki lokalitet iz rimskoga perioda nalazi se nedaleko od samoga centra Čapljine. Spomenik kulture za kojega još ni danas ne znamo zasigurno što je zaista bio, daleko je od iskorištenoga u ova vremena kad se svi zaklinju u turizam. Kad je ekipa Klix.ba posjetila Mogorjelo, osim obitelji koja se brine o pripadajućem ugostiteljskom objektu, nije zatekla nikoga drugoga.
Kad izađete iz užega centra ove male hercegovačke općine i krenete ka jugu, nakon desetak minuta šetnje, turistička signalizacija vodit će vas prema vjerojatno najbolje očuvanom antičkom spomeniku u našoj zemlji, koji datira još iz 1. stoljeća. Na idiličnom lokalitetu Mogorjela, pod čempresima se i sada lako možete zamisliti kako neretvanskom dolinom, kroz vinograde i šumarke, idu rimske legije.
Logor ili vila
Istraživanja Carla Patscha od prije 120 godina govore da se objekt sastojao od više faza. Vjeruje se da je prvotno korišten kao zemljoradnički centar (villa rustica fructuaria). Patsch je smatrao da se Mogorjelo koristilo kao rimski kaštel, jedna u nizu utvrda između Krke i Neretve. Jaki bedemi, čiji se temelji i danas vide, upućivali su na to da je na tom mjestu bio logor. Drugi istraživači prezentirali su tezu da je na ovom lokalitetu bio veliki posjed, utvrđena villa rustica, što je neosporno za period nakon obnove poslije razaranja Gota, koje je uslijedilo poslije 4. stoljeća.
Lokalitet je prošao cijeli niz arheoloških i istraživačkih radova, kao i konzervacija, te se danas nalazi u vrlo dobrom stanju. Dok šetate Mogorjelom, možete doživjeti to daleko doba u prvom licu, južno gledate vinograde, istočno konje u trku iz obližnjega kluba, samo pogled prema zapadu kvare postrojenja Željeznica Federacije BiH.
Pogled kvari željezničko postrojenje
Neobično je kako pored naših najvećih kulturno-povijesnih spomenika, kao što je ovaj ili nekropola stećaka na Radimlji, imate izgrađene važne prometnice ili industrijske objekte. Nekropola stećaka grubo je još prije pedesetak godina prometnicom podijeljena na dva dijela, a ovdje su pruga i velika postrojenja željeznica doslovno na dvadeset metara od antičke vile.
Dojam koji imate dok šetate lokalitetom koji je bio vrlo živ i prije dvije tisuće godina je da je prostor i danas lijepo održavan, ali da jednostavno nedostaje posjetitelja.
Istoga je dojma i Mato Dragičević, čovjek čija obitelj već desetljećima vodi ugostiteljski objekt uza sami lokalitet Mogorjela.
Problemi lokalnih ugostitelja i turističkih radnika
“Nedostaje posjetitelja, posebno zimi. Ljeti se još i može nekako živjeti od turizma, ali zimi jako slabo”, govori nam domaćin koji ponavlja narativ kojega će vam ispričati svaki drugi turistički radnik u Hercegovini.
Radi se, ali ne na pravi način, od turizma se ne može živjeti – samo su neke od poruka koje vam iskreni ugostitelji govore bez obzira na općinu.
Dragičević, čiji brat s dosta uspjeha vodi obližnji konjički klub, s ponosom predstavlja radove na vinskom podrumu kojega gradi za novu sezonu.
“Nama je raditi, to se ne može promijeniti. Ova ljepota koju Hercegovina ima prije ili kasnije omogućit će i nama da lakše živimo od naše djelatnosti”, govori nam Mate.
Čapljina, samim tim i Mogorjelo, nije dovoljno dobro povezana s okolnim centrima, mnogo se govori o marketingu i oglašavanju, koje je sporadično i nesinkronizirano. Svi su stava da vrijeme prolazi, a da turistički proizvod koji se može kreirati na ovim područjima, prvenstveno zbog kulturno-povijesnoga bogatstva, nije na pravi način kapitaliziran.
