Dugogodišnja priča o različitom obilježavanju povijesno važnih datuma i blagdana u BiH nastavlja se i ovog studenoga. U manje od tjedan dana u dva dijela zemlje bit će obilježena dva različita praznika.
Obilježavanje praznika
U Republici Srpskoj obilježena je 18. godišnjica potpisivanja Daytonskog sporazuma. To je u ovom entitetu službeni praznik pa nisu radile institucije, škole i fakulteti. Zašto je datum potpisivanja Daytonskog sporazuma tako značajan za Republiku Srpsku objasnila je entitetska premijerka Željka Cvijanović. Ona kaže da je Dayton “temeljni kamen temeljac za Republiku Srpsku i kao takav će biti zadržan”. - Daytonski sporazum ima prioritetan značaj, ne samo što je omogućio postojanje i verifikaciju Republike Srpske, već i zato što je uspostavio određeni sustav za djelovanje svih funkcija koje RS treba imati, prvenstveno imajući u vidu njegove ustavne nadležnosti - naglasila je Cvijanovićeva. S druge strane, u Federaciji se o obljetnici Daytona govori samo u kontekstu činjenice da je zaustavio rat i da ga je potrebno doraditi kako bi država bila funkcionalnija. Mnogo više pozornosti pa i emocija u jednom dijelu Federacije, onom većinski bošnjačkom, doživljava se 25. studenoga, dan kada se obilježava zasjedanje ZAVNOBiH-a i slavi Dan državnosti BiH. Federalna Vlada je službeno objavila kako će ponedjeljak, 25. studenoga biti neradni dan u ovom entitetu. Već je najavljena organizacija većeg broja skupova na kojima će se govoriti o značajnu tog datuma i uopće odluka ZAVNOBiH-a za državnost BiH. Ne treba ni napominjati kako će ponovno biti organiziran prijem u Predsjedništvu BiH na kojem neće biti srpskog člana Nebojše Radmanovića.
Hrvati bez proslava
U većinski hrvatskim dijelovima Federacije prilično ravnodušno se gleda na oba datuma i oba praznika. Daytonski sporazum Hrvatima u Bosni i Hercegovini nije donio ravnopravnost s druga dva naroda, a njihova stvarna pozicija u zemlji danas je čak lošija nego u vrijeme potpisivanja tog dokumenta. Kada je o ZAVNOBiH-u riječ, ne može se osporiti njegov povijesni značaj i antifašistički karakter, ali i ta državnost koju su Hrvati, između ostalog, plebiscitarno podržali na referendumu o neovisnosti BiH, nije im donijela status kakav su kao konstitutivni narod priželjkivali i trebali dobiti.
