Podatak iz MUP-a HBŽ-a da je prošle godine 12 osoba u HBŽ-u počinilo samoubojstvo, ponukao nas je da malo ozbiljnije pristupimo ovom problemu, istražimo njegovu pojavnost u svijetu i upitamo stručnjake što je to što čovjeka nagna da digne ruku na sebe.
Porast broja
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu svake godine samoubojstvo počini oko milijun ljudi, što je više nego što ih pogine u ratu, terorističkim aktivnostima ili kao žrtve ubojstava. Od te pojave nije izuzeta ni jedna kultura ni država, pa tako ni BiH. U manjim zajednicama to je uočljivije. Od glasnogovornika MUP-a HBŽ-a Ivice Vrdoljaka doznajemo kako je broj samoubojstava u porastu. Naime, 2022. u HBŽ-u je 12 osoba počinilo samoubojstvo, što je za 50% više u odnosu na 2021. i 2020. godinu, kada je ruku na sebe diglo po osam osoba.
- Od ovih 28 slučajeva samoubojstava u posljednje tri godine, osam je na području Livna, na drugom mjestu je općina Tomislavgrad sa 6 slučajeva, zatim na trećem općina B. Grahovo gdje imamo pet slučajeva - govori Vrdoljak i dodaje kako je to iznimno velik broj s obzirom na to da u toj povratničkoj općini stalno boravi tek oko 1000 žitelja.
I u Glamoču je prošla godina bila tragična jer su samo u studenome samoubojstvo izvršile tri osobe, govori nam Vrdoljak i naglašava: "Ta samoubojstva su se dogodila u rasponu od 20-ak dana, od čega dva u prigradskom naselju Hasići u razmaku od svega 10-ak dana."
Također doznajemo da se najviše samoubojstava događa u proljetnim mjesecima te u listopadu i studenome. Što se tiče načina izvršenja, vješanje je i dalje najzastupljenije, pa je tako od prošlogodišnjih 12 samoubojstava - sedam počinjeno vješanjem, tri vatrenim oružjem i dva utapanjem.
Premda je taj tragičan čin teško objasniti, struka ističe kako je to posljedica interakcije više čimbenika, od trauma iz djetinjstva, genetskog faktora, psihijatrijskih poremećaja, ali i stresnih životnih događaja i problema. Indikativno je i da su sva prošlogodišnja samoubojstva počinile osobe starije od 50 godina. Prokomentirala je to i psihologinja Ankica Baković, voditeljica Centra za mentalno zdravlje DZ-a Livno: - To su godine kada obično žive sa skromnim materijalnim mogućnostima, udaljeni od drugih ljudi… Nažalost, moram uputiti opasku nama, malo mlađim ljudima. Većinu starijih ljudi djeca su zapustila, jako rijetko s njima kontaktiraju, a još rjeđe ih obilaze. U starijim ljudima postoji potreba da uspostave komunikaciju, pogotovo s unučićima, a u većini naših općina oni žive sami - kazala je.
A ta nepovezanost i osjećaj beskorisnosti, jer im i fizički snaga opada, pogoršava njihovo mentalno zdravlje, ističe Baković i dodaje kako se u tome često nalazi odgovor i na naše pitanje kako se odlučuju za samoubojstvo.
- Malo je paradoksalno, ali samoubojstvo biraju kao izlaz, kao rješenje, ne da učine nešto jako loše za sebe, nego da si jednostavno pomognu da prestane ta agonija i ta besmisao njihova života - ističe.
Naša sugovornica smatra i kako ova crna statistika nije samo teret obiteljima nego i poruka društvu da učini nešto glede toga, da organizira vlastite službe i resurse.
Patronažne službe
- Osigurati patronažne službe koje će barem jednom tjedno obilaziti stare osobe, analizirati njihove potrebe, nabavljati lijekove, vidjeti koje su njihove druge potrebe, platiti im račune, osigurati toplo jelo. Umrežiti Centar za socijalni rad, Crveni križ i Centar za mentalno zdravlje, gdje mi imamo opciju izlaženja na teren, ali samo po pozivu. Važno je i da mi, kao pojedinci, počnemo razvijati osjećaj koji smo smatrali primitivnim, brinuti se što drugi rade. Trebamo razvijati i pokazati empatiju - zaključuje Baković.
