Generalni konzulat BiH u Frankfurtu na Majni, najveće konzularno područje BiH u Njemačkoj na kojem živi više od 65.000 građana, uspješno vodi drugu godinu generalni konzul Dževad Šaldić. Uspješan je to Posavac, točnije Odžačanin, koji svesrdno pomaže rodni kraj kao humanist i s pozicije visokog dužnosnika koji prepoznaje potrebite. Kao političar sudjelovao je u skoro svim povijesnim trenucima ratnog i poratnog vremena BiH, osobito kao pokretač stvaranja mreže diplomatskih predstavništava BiH diljem svijeta.
Večernji list: Prije 40-ak godina otišli ste iz Odžaka u ‘bijeli svijet’. Malo je poznato da ste zapravo krenuli s nakanom usavršiti novinarstvo i fotografiranje, a život vas je odveo u svijet diplomacije.
Djetinjstvo sam proveo u Odžaku, školovao se, učio zanat u odžačkom Strolitu, i kao i svi mladići igrao nogomet. Dobio sam tada na dar fotografski aparat Smjenu 8, prvi fotoaparat od ukupno dva u Odžaku. Počeo sam fotografirati i pisati za sve tiražne novine. S 21 godinom odlazim u Njemačku usavršiti novinarstvo, kupiti dobru kameru i krenuti stazama novinarstva. Mislio sam ostati nekoliko godina. Sport nisam zapostavio, a za 25 godina suđenja imam čak titulu časti njemačkog nogometnog saveza. Malo je poznato u Odžaku i inače u javnosti da sam tada bio dopisnik RTV Beograd s Mićom Orlovićem i Oliverom Mlakarom, imao svog snimatelja. Nisam se bavio politikom, već životom naših radnika, sportom, kulturom, umjetnošću. Dolaskom Miloševića sve se promijenilo, stižu previranja. S pokojnim Alijom Izetbegovićem osnovali smo SDA. Bio sam predsjednik SDA Europe s 86 ogranaka. Sa Zdenkom Babić-Petrićević, generalnom konzulicom u Stuttgartu, organizirali smo političke tribine. Uspomenu čuvam i na tada opkoljeno Sarajevo jer sam jedan od prvih civila koji je ušao u opkoljeno Sarajevo. U Ženevi sam dobio posebnu dozvolu od UN-a i otišao vojnim zrakoplovom kako bih došao do predsjednika Izetbegovića, objasnio da nemamo diplomatska predstavništva i tada smo dogovorili osnivanje veleposlanstava i konzulata. Pomagao sam s prijateljima i materijalno osnivanje veleposlanstava BiH u Bonnu, Parizu, Beču, New Yorku i drugdje u svijetu kako bi se stvorila ta diplomatska mreža.
Večernji list: Rad Generalnog konzulata u javnosti pogrešno se percipira kao najčešći rad sa izdavanje isprava.
Mogao bih nabrojati dosta poslova koje obavlja Generalni konzulat u Frankfurtu jer je to najveći konzulat BiH u svijetu. Pokriva četiri pokrajine, odnosno više od 65.000 naših građana, Bosanaca i Hercegovaca. Puno ljudi smatra kako se posao svodi samo na izdavanje putnih isprava. Treba znati da bilo koji od naših građana koji se nađe u nekom problemu traži nas, a mi smo im dužni pomoći, od tužnih trenutaka i rada sa sprovodnicama koji idu preko konzulata, izdavanja matičnih brojeva, putnih listova, brige o zatvorenicima..., to je jedan kompleksan posao koji rade moji službenici, konzuli, atašei, vicekonzuli, savjetnici. Moj je prvenstveni zadatak i odgovornost kao generalnog konzula provoditi politiku moje zemlje prema vani, razvijati prijateljske odnose sa zemljama svijeta. Predstavljam svoju domovinu i njenu politiku.
Večernji list: Okupili ste u istoj večeri na manifestaciji ‘Noć BiH’ cijeli diplomatski kor od čak pet konzula, te brojne visoke dužnosnike i političare iz Njemačke.
Doista sam sretan i ponosan što sam uspio u nakani, a to mi je i bio cilj - okupiti prije svega na jednom mjestu visoku diplomaciju, ali i građane sva tri naroda. To je prvi put u povijesti da se na jednom mjestu sastao diplomatski kor, generalni konzuli Srbije, Kosova, Hrvatske, Crne Gore. Imali smo čast da je bio i konzul SAD-a. Kazali su mi kako su jednostavno oduševljeni i radosni. Naša zemlja jeste mala, ali svijetu ima što ponuditi. I ovaj je skup bio u funkciji približavanja euroatlantskim integracijama, kao i predstavljanja njenih potencijala. U multimedijalnom prikazu na videozidu nastojali smo pokazati turističku ponudu BiH, kulturu i tradiciju koja se njeguje ne samo u BiH, već i u Njemačkoj je prikazana kroz nastupe kulturno-umjetnih društava, a kroz neposredne kontakte otvorene su mogućnosti gospodarskog uvezivanja.
Večernji list: Vaši su gosti bila kulturno-umjetnička društva iz rodnog Odžaka, Bošnjačko društvo ‘Preporod’ i Hrvatski KUD ‘Napredak’.
Srdačnost i otvorenost posebna je za nas Posavce, a oni su na najbolji način prikazali svojom ljepotom, mladosti, igre našega kraja kako na najljepši način njeguju tradiciju. Donijeli su nam u Frankfurt dašak rodnog kraja i zato sam im zahvalan i posebno ponosan. Bio sam sretan što sam imao za goste i moje Odžačane. Još uvijek Odžak nosim u srcu, pa i našu cijelu Posavinu. Veliki sam lokalni patriot, volim svoj kraj gdje sam rođen i uopće Bosansku Posavinu i pomažem koliko mi to dopuštaju moje mogućnosti.
Večernji list: Doznali smo za vaš nesebičan humanitarni rad i pomoć koju ste upućivali rodnom kraju i cijeloj Posavini.
Najradije pomažem onima kojima zaista treba pomoći. Pomoć je u Odžaku stvarno potrebna Centru za rehabilitaciju djece s posebnim potrebama ‘Kuća nade’, Domu zdravlja i bolnici, Vatrogasno društvo je bez vozila... Ovih dana upućen je šleper značajne donacije za zdravstvene ustanove. Nastojim djelovati i u gospodarskom segmentu kako bih uvezao gospodarske subjekte s gospodarstvom ove pokrajine. Upravo su u Noći BiH bili, uz ostale, glavni tajnik CDU Manfred Pentz, inače naše gore list koji je uistinu spreman pomoći u gospodarskom uvezivanju, kao i brojni drugi visoki dužnosnici. Koliko će biti odjeka s druge strane, iz Posavine, to ne znam, ali volio bih da se to ne završi samo na sastancima, već da imamo i rezultate svega toga. Inače, Njemačka je politika jako skeptična kada je u pitanju BiH jer se ne pridržavamo termina i ugovora koje smo sklopili pa ne bih volio da se to dogodi i ovoga puta.
Večernji list: Kažu, tko se jednom ‘lati’ pera, nikada ga ne ostavlja. Koliko se mislite još baviti diplomacijom i kakvi su vam planovi?
Preda mnom su još dvije godine rada kao generalnog konzula i vjerojatno se neću više baviti diplomacijom jer tu su i godine. Inače, što se pisanja tiče, bio sam izdavač lista ‘Naš svijet’, vrlo kvalitetnog tiska, no i danas kada imam vremena vratim se pisanju. Želja mi je jednoga dana kada budem imao više vremena posvetiti se pisanoj riječi i opisati sve povijesne događaje čiji sam bio sudionik, sve do današnjih dana.
