Ana Dragozet talentirana je dvadesetpetogodišnja djevojka iz Viteza koja je završila preddiplomski studij novinarstva na Filozofskom fakultetu u Mostaru, te Diplomski studij kazališne dramaturgije na akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, piše portal Pogled.ba. U Zagrebu je za dramu “Nemoj gasiti svjetlo” nagrađena Rektorovom nagradom. Već 11 mjeseci radi kao stjuardesa za tvrtku Emirates.
Sa Anom je razgovarala Zorica Ćavar, novinarka portala Pogled.ba.
Kada se pojavila ljubav prema novinarstvu i kazalištu?
- U osnovnoj školi sam uvijek nakon završetka nastave išla u kazalište na probu. Tu negdje je počela moja zaljubljenost u kazalište, a ono što kao djeca zavolimo, nitko nam kasnije u životu ne može oduzeti.
Kada ste napisali prvi tekst za predstavu?
- Prvi tekst “Lude sedamdesete” napisala sam sa šesnaest godina, a izveden je prije mog sedamnaestog rođendana.
Kako dobivate inspiraciju za pisanje drama?
- Važnije od inspiracije su tehnika i higijena pisanja koja mora biti prisutna jer bez njih, nijedna vrsta inspiracije nije dovoljno izbrušena. Inspiracija je svuda oko mene, u svakodnevnom životu, situacijama, ljudima koje u prolazu sretnem. Predstavama koje su ostavile dubok dojam, ali i trag u mom pisanju. U dramama koje čitam, ali i stručnoj literaturi.
Što je za Vas značila Rektorova nagrada?
- Lijepo priznanje dotadašnjeg rada i truda. Bilo je teško uskladiti sve aktivnosti koje sam u određenom razdoblju obavljala u Mostaru, ali sa sigurnošću mogu reći da mi je u isto vrijeme bilo iznimno zadovoljstvo raditi na toliko projekata koje sam radila s neiscrpnom ljubavlju. U isto vrijeme surađivala sam i s Hrvatskim narodnim kazalištem u Mostaru. Taj period pamtim kao divno iskustvo koje je dodatno učvrstilo moju ideju o odlasku u Zagreb na studij dramaturgije.
Odlaskom u Zagreb na studij jesu li Vam se pružile nove prilike za napredak u umjetnosti?
- Prvotno sam, nakon sunčanog Mostara prezirala Zagreb koji je konstantno bez sunca. Razmišljala sam što je meni ovo trebalo kad ne volim mjesta bez svjetlosti. Mostar me razmazio jer sam tu i preko zime mogla sjediti na suncu i piti prvu kavu, a to je luksuz. Zagreb je drugačiji, ali sam se na kraju uspjela opet zaljubiti u grad. Zagreb je šarmantan ali i pun mogućnosti koje su mi se otvarale. Radila sam s najkvalitetnijim dramaturzima i dramaturginjama o kojima sam prije mogla razmišljati samo s divljenjem. Danas su oni moji dobri prijatelji, drage kolege i kolegice i profesori. U Zagrebu sam otkrivala sebe, ali i umjetnost u eksperimentalnom obliku.
Možete li izabrati zanimanje koje Vam je malo više drago novinarstvo ili pisanje i režiranje predstava?
- Kazalište sam kao dijete zavoljela, a do danas je ta ljubav samo rasla. Međutim, novinarstvo je u mom životu također sveprisutno i uvijek mi se vraća. Mene privlači aktivnost, život, pokretljivost. Rekla bih da toga ima u oba zanimanja koja sam izabrala. Ono što nisam željela je sjediti u mjestu i ponavljati isto. Potrebno mi je da u svakom poslu imam mogućnost za rast i razvoj. Potrebni su mi uvjeti u kojima znam da i ja imam nešto od toga osim što radim.
Kako ste se odlučili za posao stjuardese?
- Od potrebe da uradim nešto novo od čega bih mogla naučiti i rasti više. Iako se prvotno ovo zanimanje čini prilično udaljenim od onoga što nazivam svojim izvornim zanimanjima, rekla bih da upravo ono što mi je trebalo. Dobivam inspiraciju u ljudima koje upoznajem na drugim krajevima svijeta u zanimanjima o kojima nikad ništa nisam znala. Stvaram mišljenje o svemu što vidim. Zaljubljujem se u mjesta za koje prije nisam ni čula, a neka od onih za koje sam mislila da o njima znam sve i da mi se sviđaju, ispostavlja se suprotno. Svijet je toliko čudesan i strašan, zavodljiv i opipljiv da bi me mučilo cijeli život da ga ne isprobam i ne dodirnem iz blizine, sada upravo to radim.
Za koju kompaniju radite i koliko dugo?
- Radim za Emirates, ovo je već jedanaesti mjesec kako radim.
Koje sve obaveze obavljate tijekom leta?
- Obveza je dosta, a u ovisnosti o letu i destinaciji one se pomalo i razlikuju. Ono što je glavni zadatak i prioritet u svakom trenutku je sigurnost. Trenirani smo i obučeni kako reagirati na razne situacije koje nam se mogu dogoditi na letu, a nerijetko se i događaju.
Bavite li se i dalje u slobodno vrijeme novinarstvom ili pisanjem i režiranjem predstava?
- Naravno, čitam, pišem, pratim i nastojim biti aktivna kad god sam slobodna. Trenutno surađujem s HRT-om, a svaka dosadašnja suradnja s njima bila je zaista divna i opuštena.
Imate li još neke hobije?
- Odmor i druženje s prijateljima. Nastojimo iskoristiti slobodno vrijeme tako da probamo nove stvari, odigramo neku društvenu igru, koju na moju sreću svi moji prijatelji vole ili sam ih ja natjerala da zavole. Kad sam otkrila kompliciranije i drugačije igre od Monopoly-ja, postala sam strastvena sakupljačica , ali i igračica. Pa sad već imam lijepu kolekciju.
Putovali ste u jako puno zemalja. Koje su Vas zemlje posebno oduševile?
- Da, putujem jako puno, gotovo svaki treći dan sam na drugoj lokaciji. Lokacije su zaista razne jer Emirates leti svuda. Recimo raspored za sljedeći mjesec će mi biti: New York, Dublin, Cape Town i Mauritius. Najdraže lokacije su mi one najtoplije jer volim more i ocean. Zbog toga mi je najljepše bilo na Mauritiusu u Šri Lanci, ali i na Filipinima.
Koje su prednosti i mane ovoga posla?
- Prednosti su što dobivam plaću, a putujem. Letim i u slobodno vrijeme, također gotovo besplatno, a lete i moji. Mama je već domaća u Dubaiju, a odnedavno planira i sljedeća putovanja. Nedostaci su što nemamo rutinu i što smo daleko od obitelji i od prijatelja. Ne mogu biti na svakom rođendanu, slavlju ili recimo na svadbi i to je nešto s čime se moram pomiriti u ovom periodu. Nedostaje mi i naš jezik, pa sam se opremila knjigama naših pisaca i spisateljica koji umanjuju moja nedostajanja i vraćaju me u dijalekt koji mene vraća bliže kući. I svaki put mi je kofer težak, a gotovo prazan. Ali lijepo je i ja sam zadovoljna.
Jeste li mogli zamisliti da ćete postati stjuardesa nakon svih uspjeha koje ste ostvarili u Mostaru i Zagrebu?
- Naravno, nisam zamišljala, nego sam ovako odlučila za ovaj period života. Ne planiram raditi dugo kao stjuardesa, nego onoliko koliko mi treba da još više zavolim sve ono što nazivam domom. Svi uspjesi i nagrade neće pobjeći (neovisno što ih fizički zaista stalno gubim). Sve je tu, stvarno i u meni, a sve je to tek početak onoga što tek planiram i želim ostvariti u karijeri.
Što želite poručiti za kraj?
- Svatko u određenom periodu života treba nešto drugo. Ono što mene vodi je unutarnji glas. Doduše kod mene se taj glas nekad pretvori u dva, pa od dva u četiri i još se ponekad posvađaju, ali iz tog kaosa često nastane nešto novo. Poručila bih i drugima da ga se malo manje boje poslušati. Nekad možemo više od onoga što drugi misle da su naše granice, treba probati, pasti, pa početi ponovo nešto drugo. Ponekad i odustati, ako shvatimo da to nešto nije za nas. Zdravlje je luksuz i treba ga čuvati, a još sreća uz zdravlje je kombinacija iz snova. Sve ono što kod mene na društvenim mrežama izgleda idealnim i savršenim životom je praćeno velikim odricanjima, unutarnjim borbama i strahovima. Nije stiglo preko noći, nego sam ja stizala do svega toga. Ako danas krenete, već sutra možete biti baš daleko od toga danas, kazala je na kraju razgovora za portal Pogled.ba Ana Dragozet.
