Planet Zemlja ipak ima pet oceana, a ne četiri kao što smo do sada učili. Odlučio je to National Geographic Society koji je Južni ocean, more oko Antarktike, odlučio uvrstiti na popis uz oceane koje smo do sada poznavali – Atlantski, Tihi, Indijski i Arktički. Nije to zapravo ništa novoga, ideja da se hladne vode oko ledenog južnog kontinenta doista i proglase oceanom vrte se u znanstvenoj javnosti već stotinjak godina, no neke izraženije javne potpore takvoj ideji do sada nije bilo. A onda smo 8. lipnja obilježili Svjetski dan oceana pa je tako znamenito društvo znanstvenika i prirodnjaka odlučilo da će Južni ocean pridružiti oceanskoj obitelji. – Južni ocean dugo je priznat među znanstvenicima, ali zato što nikada nije postojao međunarodni konsenzus, nikada ga nismo službeno priznali. Očito je riječ o tipičnoj znanstveničkoj tvrdoglavosti – stoji na internetskoj stranici National Geographica.
Njihov Alex Tait povodom imenovanja petog oceana istupio je u ime poznate udruge i rekao kako će sada najveće promjene nastupiti u obrazovanju. – Učenici uče informacije o oceanima na temelju specifičnosti različitih oceana. Ako u to ne uključite i Južni ocean, tada ne naučite o njegovim posebnostima te o tome koliko je on za nas važan – rekao je. Vjerojatno se pitate i kako to da upravo National Geographic ima taj prerogativ da može nešto proglasiti oceanom. Kako objašnjava Tait, National Geographic Society karte izrađuje od 1915. godine te su doista institucija ogromnog ugleda, ali cijelo to vrijeme oni su kao oceane priznavali jedino one morske površine koje su omeđivali kontinenti o koje su oceani udarali. No važno je reći da ne postoji konsenzus o skupu pravila koja bi određivala što bi točno definiralo ocean, osim toga da se radi o najvećim vodenim površinama na planetu. Ovoga puta je drugačije: Južni ocean nije definiran kopnom koje ga okružuje, već Antarktičkom cirkumpolarnom strujom koja teče od zapada prema istoku. Znanstvenici smatraju da je ta struja nastala prije čak 34 milijuna godina kada se kontinent Antarktike odvojio od Južne Amerike te time dozvolio da struja nesmetano teče oko “kraja svijeta”. Danas Antarktička cirkumpolarna struja teče kroz sve vode koje okružuju Antarktiku, sve do oko 60 stupnjeva južno, no ne i kroz Drakeov prolaz te mora Scotije, dakle između južnoameričkog Rta Horn te poluotoka Antarktike.
Vode ove struje su hladnije pa su i nešto manje slane od oceanskih voda sjevernije od njih. Struja svoj tok vuče iz tri oceana, Atlantskog, Tihog i Indijskog, kako bi pomogla globalnoj “remenici”, kako je to zgodno nazvao jedan čitani znanstveni portal, da prenosi toplinu oko planeta, dok hladne i guste vode Antarktičke struje tonu te pomažu u skladištenju ugljika u dubinama oceana. National Geographic tvrdi kako postoje tisuće morskih vrsta koje žive samo u Antarktičkoj cirkumpolarnoj struji. Vode Južnog oceana prvi je vidio španjolski istraživač Vasco Nunez de Balboa u ranom 16. stoljeću te ih je njegova ekspedicija upravo tako i prozvala, što se zadržalo do danas. Međutim, postoji i problem: Južni ocean ne priznaje Međunarodna hidrografska organizacija iako se taj pojam u njihovim publikacijama pojavljuje praktički od godine u kojoj su oformljeni, 1921. No tijelo koje je u okviru ove institucije oformljeno 2015. misli kako nema dovoljno opravdanja da bi se vode oko Antarktike nazvalo Južnim oceanom. Ipak, sve je više onih koji Južni ocean priznaju navodeći da je prvi ocean zapravo bila grčka rijeka koja je ime dobila po titanu. 
 

Vozači, budite na oprezu: Prevaranti koriste jednostavan, ali kreativan način obmane