Iako strojevi zamjenjuju ljude u mnogim oblastima proizvodnje, u jednoj još ne mogu. Riječ je o košarstvu. Posavina je oduvijek bila poznata po ovom zanatu gdje je većina stanovništva živjela upravo od toga. Danas je drugačije.
Zahvaljujući entuzijastima koji ne dozvoljavaju da zanat izumre, oko 60 tisuća pletenih predmeta, uglavnom košara, ode godišnje na inozemno tržište, donosi N1.
Košari kažu kako posla ima, zarada je dobra, narudžbi ima više nego mogu proizvesti. Ali nema tko plesti košare.
Prije 20 godina Goran Čeliković iz Šamca počeo je plesti košare. Tako je zaradio svoj prvi džeparac.
"Preuzeo sam to od starijeg brata. Tako i moja djeca to znaju raditi, nije to teško naučiti. Za tri tjedna možeš početi raditi i postati samostalni majstor", kazao je.
A osamdeset ovakvih majstora ima posao na kućnom pragu. Plete i isporučuje oko tisuću raznih proizvoda Marijanu Josiću, koji ih dalje distribuira za Njemačku, Italiju i Ameriku. Pet tisuća korpi mjesečno odlazi izvan granica naše zemlje.
"Radimo i pleteni namještaj, ali većina proizvodnje je bazirana na košarama i većinom naši kupci sa zapada imaju svoje potrebe i oni nam to traže. Radimo košare za tržnicu, cvijeće, za izložbe, mačke, pse, za veš, ležaljke. Razne su mogućnosti", pojasnio je Josić iz tvrtke "Duo" Maljevac.
Košare se izrađuju od vrbe ili šiblja koje uspijeva na bilo kakvom zemljištu, a posebno u plodnoj Posavini. Vrba se sadi jednom godišnje i ako se dobro tretira, ista biljka se može koristiti narednih 30 godina. Nakon što se pokosi, vrba ide u kazane za kuhanje, potom na stroj za guljenje, te na razvrstavanje i sušenje. Nakon toga, nastaju umjetnička djela od vrbovog pruća.
"Stalno izmišljamo nešto novo, dorađujemo da bi tržište prihvatilo novi prizvod. Naša je prednost, ako ga uspijemo plasirati da prođe na tržištu, možemo malo više i zaraditi", kazao je Jusić.
Otkupna cijena, skupa proizvodnja, nedostatak poticaja, neki su problemi u ovoj oblasti. Lokalna vlast ističe da sama ne može izdvojiti sredstva bez pomoći viših razina vlasti.
"Trebalo bi puno više vremena i prostora posvetiti ovom problemu. Mislim da je tu velika prilika za poljoprivrednu proizvodnju što se tiče općine Domaljevac-Šamac. Računamo da je negdje oko 50 hektara zasijano vrbovim prućem", izjavio je za N1 Zlatko Špionjak, Općina Domaljevac-Šamac.
Ipak najveći problem je nedostatak ruku koje će plesti košare. Za pletarstvo nema škole. Dobar majstor za sat isplete košaru. Potrebno je samo iskustvo i volja koja nedostaje mladim ljudima.
"Većina naših kooperanata su ljudi u poznim godinama. Mladi nemaju interesa jer za njih je to pretežak i prljav posao i smatraju da se tu ne može zaraditi velik novci. Međutim, uz normalan rad, osam sati dnevno, može se zaraditi prosječna plaća ako ne i više, u BiH", priča Josić.
"Nema mlađih. Mlađe to slabo zanima. Kod nas je bila obuka prije četiri godine. Samo dvoje mladih je htjelo raditi i baviti se time", kaže Goran s početka priče.
Kao ručni rad, košara na zapadnom tržištu višestruko više iznosi nego na domaćim policama.
Jedan hektar vrbe dat će oko četiri tone materijala od čega će se napraviti više od četiri tisuće košara. Od tog broja, 99 posto proizvoda izvozi se izvan BiH dok tek jedan posto ostaje u našoj zemlji.
neka naši načelnici i direktori javnih poduzeća organiziraju tečajeve za svoje uposlenike pa neka oni kad im je dosadno pletu korpe unosnije je nego da pletu spletke a da ne govorimo o stranačkim vođama i njihovim poslušnicima koliko bi oni mogli tek isplesti!! a i novinari koji u nebo podižu zaradu od korpi neka se ostave pisanja gluposti i naručenih članaka neka uđu u biznis pa neka pletu i pošteno zarade