U organizaciji Marijanske vinkovske mladeži i livanjske Udruge roditelja djece s poteškoćama u razvoju "Put u život" (PUŽ) u Livnu je uspješno realiziran i 4. ljetni kamp za osobe s invaliditetom.
Kreativne radionice
Priroda na lokaciji Crna stina uz rijeku Sturbu i zabavno edukativni Naturaleza dječji kamp bili su najveselija mjesta u Livnu. Kreativne radionice za osobe s invaliditetom ugostile su i one iz najudaljenijih livanjskih sela. I sam pogled na crveno-zelenu skupinu govori koliko im je kamp donio veselja, a čekala nas je i dobrodošlica od Suze: - Dobar dan, dobro došli u udrugu "PUŽ" i dobro došli na naše igre, nadam se da vam se sviđa.
Suza je naša stara poznanica, kao i Dominik koji je nakon njezinih riječi dodao: - Lijepo mi je, ovako bih mogao svaki dan. Družim se sa svojima, lijepo mi je, pozdravljam čitavu ekipu, eto, Smričane pozdravljam.
A selo Smričani mjesto je u kojem Dominik živi. Imala je što za reći i Anita, svi je zovemo šeficom jer za svaki događaj kaže kako njezina majka Cica (Silva Matić, predsjednica Udruge "PUŽ"), nije ništa napravila, nego da su to organizirale ona i njezina prijateljica Teica iz MVM. Gotovo da je tako bilo i ovaj put: - Ne treba ti nitko govoriti, ja ću ti sve reći. Sve ove koji su, ja njih poznajem, "puževe" i volontere, to su moji prijatelji. Mi smo partneri iz udruga "Vinka" i "PUŽ" i mi se s njima potpuno slažemo i surađujemo zajedno.
Pitali smo nekolicinu volontera što ih motivira na rad s "pužićima". - Motiviraju upravo oni i, što je jedna djevojka rekla, kad vidim koliko se oni trude nešto napraviti, onda se zapitam tko sam ja da se žalim za bilo što i da se ne trudim oko nekih stvari s kojima se susrećem u svakodnevnom životu - kazala je Matea Visković, edukacijska rehabilitatorica i predsjednica MVM Livno. Nika Kelava, 17-godišnja djevojka, volontirala je na svim kampovima, i njezin odgovor je sličan: - Ova djeca me motiviraju iz dana u dan. Kad dođem na kamp i vidim kako se vesele i najmanjim stvarima, odmah me razvesele i srce bude puno te mi to da motivaciju za sve. Ivoni Karadži (16) najviše se sviđa pozitivna energija na kampu: - Svi su toliko pozitivni i stvarno uživam raditi ovo te se učim biti zahvalna na onom što imam jer vidim da nemamo svi iste mogućnosti. Na kampu sam već tri godine. Ovdje su i moje dvije mlađe sestre.
Vježbe i zabavne igre za "pužiće" osmislio je kineziolog Josip Poljak. Naglasio je kako nemaju svi istu razinu sposobnosti, da je netko jači, netko slabiji, nekome je bolja motorika, ali da svi urade nešto, u skladu s mogućnostima, te da je najvažnije da se svi zabavljaju. Instalacije i različite poligone pomogla mu je postaviti supruga Kristina. Bez nje, kaže, ne bi mogao te da ona nosi 50% posla.
Osvijestiti okolinu
Matea Visković naglašava kako prečesto slušaju što osobe s invaliditetom ne mogu te i njima samima, a i javnosti, žele pokazati što i koliko mogu. S tim u vezi ističe: - Njih 50% i više moglo bi raditi neke jednostavne poslove, biti zaposleno na 4 sata, i mogu ići u školu, u vrtić, družiti se s prijateljima. Najvažnije je da osvijestimo okolinu i naše građane. Kamp je "pužićima" bio poseban jer su jedan dan išli na more. Za mnoge od njih bilo je to prvo kupanje u moru.
