Tajanstvena nekropola na Kljenku bez sumnje je najveće kulturološko blago juga čapljinske općine, koji se pruža istočno od Metkovića uz graničnu među između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, piše Večernji list BiH.
Štete od požara
Kažemo tajanstvena zbog toga što je nema u leksikonu nekropola u BiH Šefika Bešlagića. Kad se pogledaju kameni spavači na prostranoj livadi, koje tijekom našeg prvog posjeta prije četiri, pet godina nismo mogli detektirati, dojam je veličanstven. U međuvremenu je taj izdvojeni dio nekropole, tada zarastao u kraški gustiš, požar učinio dostupnim oku pa se može nazrijeti sva njezina raskoš. Međutim, to je jedina korist od tog požara, štete su puno veće. Kako je u gustišu bilo i velikih stabala, njihovo sagorijevanje, odnosno visoka temperatura koja se pri tome oslobađala, dobrano je oštetila većinu stećaka, pa su neki uslijed visoke temperature i naglog izlaganja suncu dijelom popucali. To je samo još jedna opomena revnosnima ili neobaviještenima da se stećke, grobove naših predaka, pusti na miru.
Drugi veći dio nekropole nalazi se u obližnjem pravoslavnom groblju. Opći je dojam na osnovi viđenoga kako je izdvojeni humak po veličini kamenih blokova i ukrasima na njima puno raskošniji. S obzirom na obujam i koncentraciju, stvara se dojam da su tu naknadno grupirani, što je teško zamislivo. Naime, po nekoliko tona teške kamene gromade gotovo je nezamislivo bilo pomicati do novijih vremena. Imajući to na umu, ostaje za prihvatiti činjenicu da su tu “in situ”. Koliko smo prebrojavanjem uspjeli utvrditi, riječ je o ukupno 72 kamena spavača, iako dopuštamo mogućnost da su neki vremenom završili posebice u pravoslavnom groblju, čemu su mogli doprinijeti i naknadni ukopi.
Naravno, u stručnim krugovima bi nepoznatu nekropolu najprije trebalo zaštititi, a zatim stručno obraditi. Ono što se na osnovi opisa stećaka može izdvojiti je podatak kako je riječ o velikom nadgrobnom kamenu, čija je svrha, prije svega, zaštititi grob od zvijeri i provala, a zatim da prema njihovoj veličini posluže kao spomenici u počast pokojniku. Smatra se kako naziv “stećak” dolazi od njegove glavne namjene obilježavanja groba, pa se može reći kako je to - kamen koji stoji, dakle stećak. Dio autora, poput mr. Radoslava Dodiga, stećke naziva bilizima, obilježjima, negdje mramorima, zlamenima, kamenima itd. Isti naziv - stećak koristi se za sve srednjovjekovne nadgrobne spomenike bez obzira na njihov izgled, a stećaka ima različitih oblika, pa se dijele na ploče, ploče s podnožjem, sanduke, sanduke s podnožjem, sarkofage, sarkofage s podnožjem, krstove… Nekropola Knjenak ima različite oblike stećaka, od kojih bi neke trebalo otkopati kako bi se vidjelo u koju vrstu spadaju.
Stećci različitih oblika
Iako nije evidentirana u stručnim krugovima, nekropola Kljenak najveća je čapljinska nekropola.
Nalazi se na rasjedu između kraških brda Zvijezdine istočno i Šibonice zapadno, na nekada obrađivanoj zaravni od nekoliko hektara, odakle se područje Čapljine spušta prema delti Neretve, odnosno Bijelom Viru jugoistočno od Metkovića.•
