“Ma da ga imam još ovoliko, mogao bih ga prodati. Potražnja za magarećim mlijekom u posljednje vrijeme je ogromna”, počinje svoju priču Ante Grizelj koji, zajedno s bratom Borom, ima farmu magaraca u Sovićima, svega nekoliko stotina metara od granice s Republikom Hrvatskom.
Zahtjevi iz Njemačke, Češke
Godišnje proda od 900 do 1000 litara tekućine koja liječi bronhitis, kašalj, probleme s dišnim putevima…, a naručuju ga iz cijele regije, pa i dalje. Cijena litre je 50 KM, a prodaju ga u malim bočicama. “Imamo zahtjeve iz Njemačke, Austrije, pa dolazili su neki iz Češke ovdje po mlijeko, tu je svakako i Hrvatska koja nam je, uz BiH, glavno tržište”, priča nam Ante. Kada je riječ o samoj Bosni i Hercegovini, mlijeko njegovih magarica stiže od Gruda do Sarajeva, Tuzle, Banje Luke…, a šalje ga brzom poštom. Na pitanje kako brzom poštom i zar se tako ne pokvari, Ante nam kaže kako je sve već uhodano, piše Večernji list BiH. “Budući da je riječ o udaljenim mjestima, jednostavnije nam je i jeftinije mlijeko ljudima poslati poštom. A ono se neće pokvariti jer ga šaljemo svježe u odgovarajuće zapakiranim bocama i kupcima stiže u roku od 24 sata”, kaže nam ovaj zaljubljenik u prirodu i životinje.
Problem bi bio, kaže, kad bi se slalo zamrznuto mlijeko. “Ono se može držati zamrznuto dvije godine da ne izgubi svojstva, međutim, kad bismo ga slali zamrznuto bez hladnjače ili nekog hladnjaka, upitno je bi li se pokvarilo prije nego što ga kupac konzumira”, kaže Ante koji, uz magarce, ima i nekoliko krava, bikova konja lipicanera, malog ponija, 19 raznih vrsta pasa, vijetnamske svinje… Pravu malu farmu.
Samo je magaraca trenutačno 56, a sve je krenulo prije manje od šest godina, i to s jednom magaricom koja je nabavljena radi liječenja. “Evo, ovaj mali ovdje što ga vidite je glavni ‘krivac’ za sve”, nastavlja Ante pokazujući na šestogodišnjeg Ljubu koji nas, sjedeći uz djeda, promatra velikom očima. “Tada je imao tri mjeseca i jako se razbolio. Svaki dan su ga morali voziti u hitnu na inhaliranje. Liječnici su rekli kako je riječ o jakom bronhitisu i meki je tada palo na pamet magareće mlijeko”, kaže Ante.
Tražio je magaricu po Hercegovini, ali je nije mogao naći. “Otac je tada išao u Bosnu pa sam mu rekao da je pokuša tamo naći. Našao ju je u Travniku i doveo. Vrlo je brzo dobila mlado, tako smo dobili mlijeko kojim smo izliječili Ljubu. Vidite ga sada, ima šest godina i više od 50 kilograma”, smije se Ante. Nakon Ljube, mlijeko ove magarice liječilo je susjede i prijatelje, a Ante je došao na ideju uzgoja većeg broja magaraca, odnosno pravljenja farme. “Sada ih ima ukupno 56, od toga su tri rasplodna pastuha, desetak malih je mužjaka, a ostalo su ženke. Trenutačno ih je 18 koje daju mlijeko”, navodi Ante.
Na pitanje kako ide ta procedura, naglašava kako to nije kao s ostalim životinjama koje daju mlijeko. “Nije ovamo to kao s kravom da možete imati mlijeko godinu dana. Ovdje sve ovisi o mladom. Naime, kad magarica dobije mlado, dva do tri mjeseca mlijekom se isključivo hrani ono. Nakon toga dva do tri mjeseca mi “krademo” mlijeko. Dok muzemo magaricu njezino mlado mora stajati pred njom da ga gleda, inače nema ni kapi mlijeka. Ako mlado slučajno ugine, ta magarica također neće dati ni kapi mlijeka “, priča Ante. Dodaje kako jedna magarica dnevno može dati od 2 do 2,5 decilitra mlijeka, odnosno da za litru mlijeka treba pomusti četiri magarice, piše Večernji list BiH.
Zanimljivo je, kako tvrdi Ante, da magarice ne daju mlijeko iz želuca kao, primjerice krave, nego iz žila, što je razlog njegove ljekovitosti, ali i toga da mlijeka ima samo jedno kratko razdoblje. “Magarici mužnju treba pogoditi u 15 minuta ili od toga neće biti ništa. Sve ide po satu i sve ih se ručno muze”, nastavlja priču Ante.
Na pitanje može li se živjeti od tog posla, on ističe kako onaj tko će raditi može dobro zaraditi. “Nisam nigdje zaposlen, živim od farme i imamo u planu proširiti je na 100 magarica ako ih uspijemo nabavit”, kaže ovaj Gruđanin. Naime problem je u nedostatku ovih životinja. Jedna magarica koja je spremna u parenje stoji od 500 do 600 eura. “Ali nema ih nigdje. Puno ih je pomalo, a oni koji ih imaju, ne žele ih prodati. Jednu sam našao u Tešnju i trebam je dovesti ovih dana. Ma već bi ona bila tu da me nije omelo nevrijeme. Nisam mogao otići po nju”, kaže Ante.
Poticaji mali
Na pitanje tko mu pomaže u poslu s tolikim životinjama, Ante kaže da sudjeluju svi iz kuće, ali mali Ljubo kojeg je mlijeko spasilo, najviše. Dok obilazimo farmu, Ljubo lopatom čisti oko magaraca, a sestra mu pomaže. Antu smo pitali kako se snalazi za hranu jer toliki broj životinja treba nahraniti, posebice kad su zime hladne kao ova.
“Oni su najviše u prirodi, a kad vremenski uvjeti to ne dopuštaju, onda ih držimo unutra u stajama i hranimo sijenom. Ljeti ih inače vodimo u polje gdje ogradim oko 150 duluma ‘elektropastirom’ da ne mogu izići, a zimi ih puštam u brdo iznad kuće jer moraju hodati radi papaka, ali i hrane koju traže u prirodi “, navodi Ante.
Nadovezuje se i s pričom o poticajima kojima, kaže nije zadovoljan. “Mali su to iznosi da bi se netko time bavio radi poticaja. Ja ovo radim isključivo iz ljubavi prema životinjama, ali i činjenice da na ovaj način proizvodim lijek koji najčešće traže za djecu”, nastavlja priču Ante. Pitam ga kakvog je okusa to mlijeko i hoće li ga djeca piti. “Hoćeš li probati?” brzo me upita. “Ne bih, hvala”, još brže odgovaram. “Ali zašto?”
Nema nikakvog okusa. Isto kao da piješ malo zaslađenu vodu. Puno više okusa i mirisa imaju kravlje i kozje mlijeko. Jesi li sigurna da nećeš? “, uporan je Ante. Ja ostajem pri svome, dok ostatak ukućana govori kako ga redovito konzumiraju.
“Iako imamo veliku potražnju za njim, za ukućane uvijek mora biti” naglašava Ante. Budući da kilogram sira od magarećeg mlijeka stoji oko 1000 eura, pitali smo Antu jeli se okušao u toj vrsti proizvodnje. “Ne mogu ni ovako pripraviti dovoljno mlijeka, a ne da još pravim sir od njega. Iako, jednom sam i to pokušao, međutim to je na kraju bilo bačeno mlijeko i tvrdim da se od čistog magarećeg mlijeka sir ne može napraviti jer to mlijeko nema masnoće. Jedan kupac iz Sarajeva je bio naručio od mene tog sira i rekao sam, hajde, probat ću ga napraviti. Potrošio sam 22 litre mlijeka i nije uspjelo, odnosno bilo je to nešto najsličnije sirutki “, kaže Ante.
Dodaje kako mu je poslije jedan čovjek rekao da u to mlijeko trebao dodati samo šalicu nekog drugog (kravljeg, ovčjeg ili kozjeg) i sir bi uspio”. Tko hod kaže da je napravio čisti magareći sir, nije u pravu. Jednostavno se nema od čega to napraviti, tu su jaki vitamini, ovo mlijeko ima 60% više vitamina od drugih vrsta, a nema nikako masnoće “, zaključio je Ante.
