Saborski zastupnik dijaspore iz BiH i predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora u BiH Božo Ljubić nada se kako gašenje Aluminija u Mostaru ne znači kraj tog najvećeg izvoznika BiH. 

Svatko može biti samo razočaran gašenjem Aluminija i trenutno je teško reći bilo što pametno oko toga jer Aluminij je bio jako važan za BiH, najveći izvoznik BiH, na neki način je bio planiran kao cestar klastera aluminijske industrije za BiH, posebice za Hercegovinu. 900 radnika i više tisuća članova njihovih obitelji je sada egzistencijalno ugroženo, zdravstveni fond u koji je Aluminij uplaćivao nekih 6 milijuna maraka mjesečno, mirovinski duplo toliko, visoko školstvo, obrazovanje, sve su to posljedice koje će osjetiti građani posebice Hercegovine nakon gašenja Aluminija. Ja i dalje želim vjerovati da to nije kraj, vjerojatno se pokreće stečaj i u tom postupku smatram da se sigurno može osposobiti i nastaviti dio proizvodnje, ali uz kvalitetnog strateškog partnera – komentira Ljubić. 

Aluminij je pokrenut investicijom hrvatske Vlade i zato ima 12 posto vlasništvo u toj kompaniji, podsjeća. 

- U međuvremeno se izmijenilo, čini se, osam garnitura uprava u Aluminiju koje su imenovane od strane Federalne vlade. S druge strane, Federalna vlada je vlasnik 44 posto, prema tome, najveći pojedinačni dioničar, i sigurno je najodgovornija da se prati poslovanje i da se uključi u proces spašavanja kada je to bilo vrijeme. Već sam rekao da je problem Aluminija refleksija bosansko-hercegovačkog apsurda, nesređenih političkih, administrativno pravnih i ustavnih odnosa u BiH jer je paradoks da je Federalna vlada koja je vlasnik i Elektroprivrede BiH i Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i vlasnik skoro 50-postotni Aluminija u Mostaru isporučivala struju daleko jeftinije jednoj privatnoj kompaniji u Zenici, mislim da sam jednom rekao 43 eura za megavatsatu, ispravili su me kasnije da nije 43 nego 49, no nevažno je. A Aluminij je u pojedinim fazama nabavljao struju prosječno za 78 eura po megavatsatu, a bilo je fazu kad je ta cijena dosezala 85 eura, što je paradoksalno, bez obzira kako to tko tumačio i koje uzroke i odgovornosti navodio, da se Federalna vlada nije angažirala na vrijeme kada je bilo moguće napraviti aranžmane i naći strateškog partnera – objašnjava Ljubić. 

Upitan ima li u gašenju Aluminija i odgovornosti hrvatske države, Ljubić odgovara kako misli da hrvatska država tu ima najmanju odgovornost kao 12-postotni vlasnik, a najveća je odgovornost Federalne vlade koja je trebala razgovarati s hrvatskom državom kao gotovo 50-postotni vlasnik. Ne zna, dodaje, je li istinite tvrdnje iz Federalne vlade da su sedam puta u godini pisali Vladi RH, no bez odgovora. 

- Ja ne znam je li to istina, danas ima puno manipulacija, pojedine snage u BiH koristeći problem Aluminija dodatno žele napraviti jaz između hrvatskog naroda u BiH i hrvatskog političkog vodstva. Mogu reći, ja sam u ponedjeljak imao sjednicu Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora koja se bavila temeljnim pitanjima odnosa u BiH zbog ukupnog zastoja, blokada na svim razinama da 9 mjeseci nakon izbora nemamo Vijeće ministara, nemamo Vlade Federacije, ni većine kantonalnih Vlada, urušava se međunarodni ugled zemlje, Predsjedništvo ne funkcionira i to je bio razlog, ali nisam mogao izbjeći ni odgovore na pitanja o Aluminiju. Kao što odgovaram danas, prema tome, problemi Aluminija su nastajali i generirani godinama, rekao bih i desetljećima unazad, a danas se napravila nepogodna konstelacija na svjetskom tržištu, Aluminij je ušao u škare cijena, i tržišno je Aluminij i uz najsposobnije rukovodstvo, a nisu bili na razini, teško mogao funkcionirati rentabilno bez subvencije države i globalnog strateškog partnera – zaključuje Ljubić. 

 

Ova kovanica prodaje se i za 35.000 eura. Imate li ju?