Nema osobe u Zagrebu koja se ne sjeća gdje je bila i što je radila tog 22. ožujka u 6.24 ujutro. Većina nas bila je u krevetu, a s obzirom na to da je zbog pandemije upravo počeo lockdown na ulicama grada nije bilo gotovo nikoga. Tek poneki automobil mogao se vidjeti kroz prozor, zora je tek počela pucati, a onda se sve počelo tresti, prvo slabo a onda sve jače. Tutnjava potresa koji je promijenio živote velikog broja Zagrepčana trajala je oko pola minute, a samo nekoliko minuta kasnije počele su svirati i sirene vatrogasaca i drugih službi.
Metropolu je prije točno pet godina pogodio najveći potres unatrag posljednjih 100 godina, magnitude 5.5 po Richteru, nakon čega su stanovnici uznevjereno počeli bježati na ulice. Zadobivenim ozljedama podlegla je na kraju 15-godišnja djevojčica Anamarija Carević, a ozlijeđeno je 27-ero ljudi. U potresu je oštećeno 25.000 objekata, uključujući obiteljske kuće, zgrade, škole, crkve, bolnice, muzeje, zgrade sudova, Vlade i Sabora, pri čemu je šteta procijenjena na čak 86,4 milijarde kuna. Nakon glavnog potresa, u sedam sati i jednu minutu uslijedio je potres jačine 5.0 stupnjeva te niz naknadnih potresa, kojih je do kraja 2021. zabilježeno oko 3500, od čega u prvoj godini oko 3200.
U prvim trenutcima nakon potresa, naravno, nitko nije znao koliko je ozbiljna šteta, a onda su na mobitele stanovnika počele putem poruka pristizati i prve fotografije i snimke. Automobili zakopani ispod tone kamenih blokova, dijelovi fasade kod Trga žrtava fašizma, a jedan od simbola potresa bila je fotografija razrušene zgrade na uglu Đorđićeve i Palmotićeve ulice, koja je u međuvremenu zbog ogromne štete srušena. Strašne slike obišle su Hrvatsku, ali i svijet, a metropola i njena okolica još uvijek zacjeljuju emotivne i druge rane. Mnogi su ostali bez domova, neki i danas žive u kontejnerima i unajmljenim stanovima, a mnoge su obitelji provele čak dvije i pol godine u malim sobicama Hostela Arena.
Dok su uplašeni Zagrepčani u suzama izlazili na ulice, preplavili su ih vatrogasci u intervenciji. Već nekoliko minuta nakon potresa pripadnici Vatrogasne postrojbe Zagreb bili su intervencijama, a u samo prvih 24 sata obavili su ih na stotine. Civilna je zaštita podigla i šatorsko naselje gdje je smjestila oko 500 osoba, a ubrzo su se otvorili i punktovi na kojima su se nudili hrana, voda i druge nužne potrepštine. Cijela zemlja se ujedinila. Svijet su obišle fotografije majki novorođenih beba ispred rađaonice u Petrovoj ulici, razoreni domovi u Markuševcu, Čučerju, Medvedskom bregu i Šestinama, neke su kultne crkve zauvijek utihnule, oštećeno je i groblje Mirogoj, djelo velikog Hermanna Bolléa.
Unutar sat vremena od tog kobnog događaja na terenu su bili deseci ekipe novinara koji su izvještavali o svim najvažnijm trenucima, neki od njih na terenu su ostali do kasnih noćnih sati, a mnogi su ostali prikovani uz male ekrane gledajući HRT-ovu Zrinku Grancarić koja se bez trunka šminke, iz razorenom centru Zagreba javljala u živo i izviještavala o materijalnoj šteti i šoku koji su svi tog dana osjećali.
Danas, Zagreb je uglavnom nastavio svojim normalnim životom. Mnogima su kuće i stambene zgrade obnovljene, no neki još uvijek, godinama kasnije, čekaju na zamjenske domove. Traume su ipak ostale, pa se nerijetki stanovnici metropole i dalje uplaše kad osjeće i najmanje podrhtavanje, a postoje i oni koji se još uvijek libe kretati ispod fasada zgrada, kako u slučaju novog potresa nešto ne bi palo i ozlijedilo ih. Pet godina nakon trenutka koji je promijenio život mnogih Zagrepčana, rane su uglavnom zacijelile, ali za neke taj će postupak trajati još dugo.
Oko pola godine nakon zagrebačkog potresa donesen je prvi Zakon o obnovi, koji je je zbog loših rezultata doživio nekoliko izmjena, a postpotresno razdoblje obilježile su česte promjene ministara prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Ministra Predraga Štromara u srpnju 2020. naslijedio je Darko Horvat, koji je napustio ministarsku poziciju zbog sumnji u nezakonitu dodjelu potpora malim poduzetnicima pa je resor zadužen za obnovu 9. ožujka 2022. preuzeo Ivan Paladina. Paladina, koji je bio opterećen sporom i neefikasnom obnovom, naslijedio je 17. siječnja iste godine Branko Bačić pod čijom je palicom usvojen novi Zakon o obnovi, kojim je smanjen broj procedura te su objedinjena provedbena tijela pod kapu ministarstva.
