Na nedavno održanim Federalnim susretima dobrovoljnih darivatelja krvi bili su i predstavnici Crvenog križa iz Čapljine. Tom prilikom istaknuti darivatelji krvi po broju davanja dobili su i prigodna priznanja. Jedno od njih dobio je i Ozrenko Matić iz Trebižata kod Čapljine, piše Večernji list BiH.
Govoreći o tom činu, ovaj redoviti darivatelj kaže:
Bez prisile
- Dobio sam priznanje za pedeset darivanja krvi, plaketu koja mi je jako draga. Ne zbog toga što na njoj piše nego zbog činjenice da sam nekom pedeset puta pomogao, i to što sam to htio, a ne zbog neke prisile. To mi pričinjava veliko zadovoljstvo. Manifestacija je organizirana u Sportsko-rekreacijskom centru "Bijele vode" kod Prače, općina Goražde. Plaketu mi je dodijelio Nermin Hodžić, predstavnik Crvenog križa Goražde. Kažem - drago mi je vidjeti. Bilo je to jedno lijepo druženje, zaista lijep dan, a plakete su dobili ljudi koji su davali krv 50, 75 i 100 puta. Na manifestaciju smo išli Mirjana Čerkez, tajnica Crvenog križa Čapljine, i ja. Mogu reći da u Čapljini ima dvadesetak ljudi koji su krv davali veći broj puta, tako da će i idućih godina biti dobitnika plakete kao što je moja - razlaže gospodin Matić koji na upit sjeća li se prvog darivanja, nastavlja:
- Kako se ne bih sjećao! Obično sve što je prvo čovjek dobro pamti. Sjećam se, kako se ne bih sjećao. Bio sam četvrti srednje, bilo je redovito darivanje, kažu ti da to treba, da nije štetno, mi djeca se i ne unosimo što to znači. Pristupio sam darivanju i tako je počelo. Vrlo je mali prosjek ljudi u BiH koji daju krv, 1,6 na sto ljudi. Mislim da je tu do rada, ljudi će dati, samo im treba približiti, treba im objasniti. Neki se, kad pođu darivati krv, boje, misle da je to nešto - Bože, sačuvaj. Ma kakvi, to je normalno. Kad mi stavljaju iglu, gledam u to. Ne daj, Bože, da bih okrenuo glavu, govorim kao primjer - ništa, jednostavno je to normalno, kad čovjek odluči da hoće, onda tu nema problema.
Ipak, mnogo ljudi ima fobiju, kao da će im vampiri uzimati krv.
- Upoznao sam ljude koji dođu darivati krv i padnu u nesvijest. Neki se boje, imaju fobiju, međutim, vraćam se onom što sam već rekao – s ljudima treba pričati, treba im objasniti. Osobno sam se angažirao, objašnjavao ljudima, po nekoliko ih je dolazilo sa mnom na darivanje. Ti darovatelji ostaju, i dalje sudjeluju u akcijama i šire priču - govori Ozrenko, kojega je na nizu akcija pratila i supruga, pa i njihov sin.
Obitelj darivatelja
- Prije mene to je činio otac, ima nas četvero u obitelji koji smo aktivni darivatelji krvi. Ima ljudi koji misle da je to štetno, nije, naprotiv - dodaje Matić.
Trebižat je jedna od rijetkih mjesnih zajednica koja ima svoje akcije darivanja krvi.
- Imamo aktivan HKUD "Seljačka sloga", oni su zdušno podržali akciju. Prije nekoliko dana u Trebižatu je provedena akcija darivanja krvi, prikupljeno je 20 doza - govori nam gospodin Matić, koji naglašava da darivanje krvi nisu ručak ili slobodan dan, oslobađanje plaćanja participacije, nego nekada zna otvarati i zaključana vrata.
