Prvog listopada navršilo se točno 20 godina otkad je Luka Bebić, bivši HDZ-ov predsjednik Sabora, kao zastupnik te stranke uime Kluba HDZ-a prvi predložio gradnju Pelješkog mosta. Premda se u javnosti često izvornost ideje gradnje tog mosta pripisuje Ivanu Šprlji, pokojnom SDP-ovu dubrovačko-neretvanskom županu, Bebić objašnjava da je Šprlje postao župan 25. studenog 1998. pa se prije tog datuma nije mogao službeno s pozicije javne funkcije založiti za Pelješki most. Bebić ističe da je Šprlje bio gorljivi zagovornik gradnje mosta, ali nije bio prvi.
– Ove godine navršava se 300 godina od tzv. Požarevačkog mira kada je Osmansko Carstvo kod Neuma i Sutorine u Boki kotorskoj dobilo izlaz na more. Otkad pamtim, u mojem se kraju govorilo i sanjalo o mostu, tako da to nije ideja od jučer – napominje Bebić. On je tog 1. 10. 1998. o mostu govorio u sklopu saborske rasprave o Zakonu o otocima. Bebić je danas 81-godišnjak, vrlo vitalan i zainteresiran za društveno-politička zbivanja.
Kažete mi da HDZ-u nije stalo do toga da se naglasi tko je prvi zagovarao gradnju Pelješkog mosta?
Ne pokazuju entuzijazam da hrvatskoj javnosti kažu istinu. Nekima u HDZ-u smeta što sam Pelješki most prvi predložio upravo ja uime Kluba HDZ-a. Dakle, uime tada vladajuće stranke, nisam to predložio sam kao neki padobranac. Ako mojoj stranci smeta spominjanje mojeg imena, neka samo kažu da je HDZ prvi tražio most. Ne mogu prešutjeti laži koje se promoviraju u javnosti tvrdnjama da se netko drugi prvi zalagao za most Pelješac. Oni koji to sada tvrde prvi su se podsmjehivali toj ideji. Ušutjeli su tek kada je EU prihvatio da u iznosu od 85 posto nepovratno financira gradnju mosta.
Željko Komšić, novoizabrani član Predsjedništva BiH, najavio je da će tužiti Hrvatsku zbog mosta.
Tužba nema nikakvog utemeljenja, cilj je da se najavom tužbe iznudi priznanje falsificirane granice koja je tobože određena 1999. Obrazložit ću: Veliki i Mali Škoj, koji se nalaze uz poluotok Klek, u vlasništvu su obitelji Gučić i uknjiženi su u zemljišnim knjigama i katastru u katastarskoj općini Duba Stonska. A falsifikator Radovan Vuletić falsificirao je da ti otočići pripadaju BiH. Svi dokumenti 300 godina unazad kazuju da su to otoci Dube Stonske, a on je napisao da graniče s katastarskom opićinom Pelješac – a ona ne postoji. Kao što je izmislio i sve oko vrha poluotoka Klek. Naši članovi komisije za utvrđivanje granice 1974. taj zapisnik nisu potpisali nego ga je on sam izmislio, zato predlažem hrvatskoj državi da iz pasivne uloge obranaštva prijeđe u aktivnu ulogu i tuži Bosnu i Hercegovinu koja, svjesno se koristeći falsifikatom, pokušava izmijeniti avnojske granice bivše Jugoslavije, potvrđene Badinterovom komisijom. Ne samo što su utvrđene republičke i općinske granice prema godišnjaku pomorstva iz 1964.-1967. godine izdanom u Beogradu, nego je i dr. Lucijan Kos, znanstvenik iz Slovenije, u pomorskom zborniku SFRJ broj 8. od 1970. godine točno u metar utvrdio granicu prema Sloveniji i prema BiH – a to se nalazi i u knjizi pok. akademika Nenada Vekarića, dr. Stjepana Ćosića, Nike Kapetanića i Pere Ljubića. Prema tome, ne treba se obazirati na osporavanje gradnje mosta jer to nije cilj, cilj je pritisak na Hrvatsku da prizna granice koje žele iznuditi temeljem falsifikata. Komšićeva provokacija sračunata je kako bi mu prihvatili taj falsifikat koji Sabor nije ratificirao i nadam se da neće.
Kad kažete da HDZ-u smeta vaše ime, kakav je vaš status u stranci? Znamo da ste već nekoliko godina u mirovini, ali sjete li vas se ikad ili vam još zamjeraju što ste ostali vjeran prijatelj Ivi Sanaderu?
U mirovini sam sedam godina. Usput da kažem; mirovinu primam po građanskom zakonu, a ne saborsku. I to već pet godina, dakle ne kao bivši predsjednik Sabora i saborski zastupnik, nego kao čovjek koji je otišao u mirovinu s 48 godina radnog staža. Pošto se stalno pisalo da su saborske mirovine velike, ja sam nakon dvije godine penzije odlučio da ne želim više primati tu mirovinu.
Kolika je razlika u iznosu tih mirovina?
Nije to neka razlika jer ja imam 48 godina staža i uvijek sam imao visoka primanja. Ako je saborska i veća 300 ili 500 kuna, ja sam bez obzira na to prešao na običnu mirovinu.
Da se vratimo na vaš status u HDZ-u?
Član sam HDZ-a od 1989. Dakle, jedan sam od utemeljitelja. Nisam nezadovoljan općim stanjem stvari jer, ako svojoj stranci nisam potreban, a u ovim godinama ni ne mogu biti previše aktivan, onda ništa.
Sjete li vas se ikad u HDZ-u?
Kad su neke obljetnice, neka godišnjica, onda dobijem poziv. Ali ništa drugo. Ne zamjeram to, ako smatraju da je to dobro za stranku, ja nemam ništa protiv.
Ima li takav odnos veze s vašim prijateljstvom s bivšim premijerom Sanaderom?
Ne mogu to ničim dokazati, ali mislim da ima.
Ni sve ove godine nisu pomogle da se taj odnos prema vama promijeni?
Kada bi se išlo u analizu zašto se to događa, karijere mnogih koji su sada na pozicijama i čija imena neću navoditi afirmirane su upravo u vrijeme Ive Sanadera.
I u vrijeme Sanadera i Jadranke Kosor?
Ja govorim o Sanaderu, što je bilo poslije, ne znam. U stranci se otvaraju bokovi, recimo lički slučaj, pa prosvjed koji u Vukovaru organizira Penava, ali i afera SMS, i to nije dobro. HDZ može uspjeti samo ako ne prevladavaju ni krajnje lijeve ni krajnje desne struje ili pojedinci. HDZ je desni centar, ali centar je vrlo zahtjevan i u njega se trpaju i oni s lijeve i oni s desne strane.
Drži li Plenković HDZ u desnom centru, neki mu zamjeraju da ga je pozicionirao previše lijevo?
Ne smije se dopustiti veliko lijevoliberalno isticanje u HDZ-u, kada bi pobijedili lijevi ili desni ekstremi u HDZ-u, onda bi stranka pala vrlo nisko. Zato je potrebna ravnoteža. Nisam za autoritativnost, ali izabranog predsjednika treba poštivati, a on mora donositi pravovaljane i brze odluke. A ne da se o svakom pitanju otvara rasprava i razmatranje. Mnogi se varaju kad kažu da u vrijeme pokojnog predsjednika Tuđmana nije bilo demokracije u HDZ-u. Ali u ratu je trebalo donositi odluke, a ne o njima raspravljati pet dana.
Sami ste spomenuli afere koje tresu HDZ, pa i prosvjed u Vukovaru i ekspresno izbacivanje Milinovića iz stranke, što se po vama zbiva u HDZ-u?
Gledam sa strane i nemam konkretne informacije, međutim svako iskakanje koje bi značilo i programske revizije šteti stranci. U HDZ-u postoje ljudi koji imaju vlastite ambicije i svoje poglede žele inaugurirati uime stranke.
Na koga točno mislite?
Vidjeli ste da je u samom vodstvu došlo do diferencijacije i da su neki ljudi otišli. Dakle, nukleus zbivanja je u vrhu. HDZ se treba okupiti oko Predsjedništva i predsjednika stranke, a ne da se otvaraju bokovi i stvaraju frakcije.
Kako Plenković po vama vodi HDZ?
On je stabilizirao situaciju i u HDZ-u, premda sada i u stranci ima komešanja, ali i na nivou države pokrenuo je gospodarski rast, zapošljavanje...
Donio je donekle mir na političkoj sceni kada je riječ o ideološkim podjelama.
Plenković nije svađalica, ali sporo donosi bitne odluke. On je diplomat po vokaciji. Ima diplomatski model ponašanja, ali Hrvatska nije samo diplomacija. U državi je stabilizirao situaciju, a u HDZ-u nisam siguran kako će se stvari dalje odvijati.
To mu i jest problem, što mu je kompliciranije stanje u stranci nego u državi.
Možda ga uspije prevladati diplomatskim vještinama.
Smatrate li da je na djelu Plenkovićev obračun s Brkićem kada je riječ o informacijama o aferama koje cure u javnost?
Nedovoljno poznajem tu situaciju, nisam u žiži zbivanja. Smatram da će se i to prevladati u interesu stranke. Hrvatska za godinu dana predsjeda EU, hrvatska politička scena treba se uozbiljiti. O bitnim stvarima u državi treba težiti konsenzusu. Kada to kažem, ne govorim samo o potrebi velike koalicije. Trenutačno nije sazrelo vrijeme za veliku koaliciju, ali Hrvatska nema vremena čekati da se o bitnim stvarima stalno prepiremo. I sada možemo postići konsenzus o vanjskoj politici, nacionalnoj sigurnosti, zatim o zdravstvu i školstvu. Primjera velikih koalicija ima u Njemačkoj, Luksemburgu, u vrijeme rata u Velikoj Britaniji itd. Međutim, u našem slučaju presudno je to što se politička scena uvijek iznova opterećuje partizanima i ustašama. Zagovaram da povjesničari proučavaju ratnu i poratnu povijest, utvrde činjenice i u skladu s tim poduzimaju mjere. Jedni bez drugih ne bi postojali, ni partizani ni ustaše, ali i iscrpljuju hrvatsku političku scenu.
Dakle, podjela na partizane i ustaše koči veliku koaliciju?
Ni na jednom ni na drugom polu nije sazrela potreba da konačno završi Drugi svjetski rat, barem što se tiče političke scene.
Treba uzeti u obzir da nijedna stranka više neće imati apsolutnu većinu i da će biti teško sastaviti Vladu nakon idućih izbora, što ide u prilog velikoj koaliciji. Vlada HDZ-a i HNS-a unazad nekoliko godina bila bi nezamisliva.
Bila bi nezamisliva, ali vraćamo se na tezu da HDZ ide sve više prema centru, što je dobro. Ali na desnom centru postoje respektabilne političke snage koje HDZ treba zadržati, no ne smije dopustiti ekstreme.
Je li po tome Plenković trebao zadržati Hasanbegovića i Brunu Esih u HDZ-u?
I tu postoje granice do kojih se može ići. Popuštati se može, ali oko bitnih stvari ne, a posebno kada postoje osobne ambicije ljudi koji se žele samostalno afirmirati, onda je to teško svesti na politički dogovor pa je najbolje pustiti ih da odu svojim putem i pronađu svoje mjesto u političkom životu Hrvatske.
Tuđman je svu tu šaroliku ekipu nastojao zadržati pod krovom HDZ-a.
Morao je jer je njegova deviza i suština njegove politike bila pomirba. Tuđman je bio toliko širok da je pozvao sve u obranu Hrvatske, a neki su iskoristili tu njegovu širinu pa se nameću da su i oni bili predvodnici. A bili su tek suputnici.
Vi i Vladimir Šeks nakon Tuđmanove smrti uvelike ste pridonijeli da Sanader postane predsjednik HDZ-a. Barem tako Šeks govori.
Može on govoriti, ali istina je da je Sanader, kada je odlučio da bi se okušao kao predsjednik stranke, prvo razgovarao sa mnom. Nakon nekoliko mjeseci priključivali su se i drugi.
Šeks interpretira da ste vi i on bili ključni za Sanaderovo preuzimanje HDZ-a.
Šeks je bio za Sanadera, ali u početku je bio prilično skeptičan. Priključio se, svaka čast, i dao potporu, ali krenulo je od Sanadera koji je odlučio da bi išao u kandidaturu. Puno sam tada promišljao tko bi bio taj nakon smrti predsjednika Tuđmana. Bilo je nekoliko kandidata u igri, ali bili su opterećeni pretvorbom i privatizacijom pa ih je to eliminiralo. Jedan od glavnih razloga zašto sam bio za Sanadera bio je taj što on nije sudjelovao u privatizaciji. Ništa mu se u tom pogledu nije moglo reći, osim toga poznavao je europsku političku scenu i bio je jedan od osnivača HDZ-a u inozemstvu. U inozemstvu je Sanader stekao poslovnu i političku reputaciju pa sam smatrao da je on kao mlađa osoba s tim referencijama, koja govori nekoliko jezika i nije sudjelovala u privatizaciji, pogodna da bude predsjednik HDZ-a.
Jeste li se ikada pokajali što ste izabrali Sanadera?
Nikada nisam požalio jer nisam od onih koji se povode za modom. Već deset godina nad Sanaderom se provodi medijski i pravosudni linč, četiri je godine bio u zatvoru. Na hrvatskoj političkoj sceni potpuno se zanemaruje period od 2003. do 2009. godine, kao da tada nismo imali Vladu i premijera. Tih šest godina nastoji se izbrisati iz ukupne društvene i političke memorije, ali činjenice će doći na svoje mjesto. U Sanaderovo vrijeme ušli smo u NATO-savez, napravili pripreme za ulazak u EU. Na slučaju Sanader, vodeći kampanju protiv njega, neki se žele afirmirati. Ali afirmaciju trebaju tražiti svojim radom, a ne proganjajući drugoga.
Vi vjerujete da je Sanader nevin?
Nisam ni sudac, ni tužitelj, ni policajac. Sanader je moj prijatelj, osobno mislim da stvari koje mu se nameću ne stoje. Ali nikada nisam dovodio u pitanje pravo pravosudnih tijela da rade svoj posao. Ali to traje već deset godina i to postaje hajka. Nema pravomoćnih presuda, taj progon Sanadera postao je opće mjesto. On je moj prijatelj i kada je u zatvoru i kada je slobodan.
Vi ste pokazali iznimnu prijateljsku odanost prema Sanaderu.
Pitali su me novinari bih li posjećivao Sanadera u zatvoru kad bi bio osuđen u postupcima koji se protiv njega vode, naravno da bih – on je moj prijatelj. Čovjek ima malo prijatelja u životu, ali prijatelj ti je onaj koji može podnijeti tvoj uspjeh. A to da je Sanader imao tisuće prijatelja, a na kraju se sve svelo na nas troje, znači da mu to nisu bili pravi prijatelji.
Kako je počelo vaše prijateljstvo sa Sanaderom?
Kada se vratio iz Austrije, on je stanovao iznad Britanskog trga, a ja u Ilici pa smo se sretali kada se šetao sa suprugom i kćerima. Curice su tada imale dvije-tri godine i tako smo počeli. Imamo i zajedničku sklonost pričama iz Dalmacije, volimo i zapjevati, družiti se. Gajimo i specifičan humor pa je tako šala koju mi je dobacio na svojem suđenju: “Zimi je hladnije nego ljeti” u medijima bila protumačena kao neka šifra. Poslije me novinar u intervjuu upitao što bih Sanaderu odgovorio da sam čuo što mi je dobacio, jer nisam tada dobro čuo, pa sam odgovorio da bih vjerojatno rekao: “Kod nas u Neretvi četvrtak obično dođe nakon srijede”. I sada Sanader kad se vozimo zna reći: “Nemoguće je izaći iz auta ako ne stanemo i ne otvorimo vrata”.
Kažete da volite zapjevati sa Sanaderom, pjevate li često?
Sad nemamo velikih razloga za pjesmu, a nemamo ni vremena.
Koje pjesme pjevate?
Dalmatinske.
Je li Šeks pjevao s vama dok ste se intenzivno družili? Ima li Šeks sluha?
Nije on baš od pjesme, ali prilagodljiv je pa je pokazivao dobro raspoloženje.
Kada kažete da vam je prijatelj onaj koji zna podnijeti vaš uspjeh, Šeks ga nije znao podnijeti jer vam je bio zamjerio što je Sanader maknuo njega i vas predložio za predsjednika Sabora?
Od Khuena Hedervaryja nitko nije osam godina bio predsjednik Sabora kao što je to bio Šeks. Nije moja samohvala, ali ljudi kažu da sam bio dobar predsjednik Sabora. Kada bi se Linić zajapurio u Saboru, rekao bih mu da će pokvariti ten, bio sam objektivan i brinuo se o zastupnicima (smijeh).
Sa Šeksom ste izgladili odnose?
Nikada mi nismo bili u svađi. U korektnim smo odnosima, ali nije to više druženje kao prije. Mi smo trostruki kumovi.
Tko je kome kum?
Njegovu pokojnom Domagoju ja sam bio krizmani kum, njegova Marija bila je kuma mojoj Asji, pa je opet Šeks nekome mome bio kum... Šeks je puno doprinio stvaranju hrvatske države, napisao je Ustav RH, i to treba priznati. Treba i malo kritizirati, ono što je za kritiku. Kada je objavio svoju biografiju na 900 stranica, na promociji sam mu rekao da je preskroman i da je trebao napisati barem 2000 stranica. Rekao je da će to nadoknaditi.
Kako gledate na predsjednicu RH, neki je pozivaju da preuzme HDZ?
Ustavne ovlasti predsjednice takve su kakve jesu i smatram da je ona više-manje poštovala te ovlasti. Najvažnije je da ne iskače iz svojih ovlasti.
Kad smo razgovarali o Šeksu, podsjetio me na predsjednicu jer je i njoj bio savjetnik, ali morao je otići nakon što je lobirao za pomilovanje jednog mladića. Ta suradnja nije slavno završila.
Taj njegov slučaj nije završio neslavno zato što bi Šeks bio kriv, jer ako se založio za prijatelja svojega pokojnog sina, ja tu s ljudske strane ne vidim ništa sporno. Ljudski je to opravdano, ja bih mu zamjerio da je šutio i da nije ništa poduzeo jer taj je dečko bio najbolji prijatelj njegova pokojnog Domagoja. Je li to pravdano sa stajališta tog mladića, u to ne ulazim, ali sa stajališta Šeksa to je sasvim u redu.
Kako provodite vrijeme u mirovini?
Uvijek nađem neku zanimaciju, prijašnjih godina radio sam oko svojih maslina i mandarina, ali sada te poslove samo nadzirem. Tako da mi to nedostaje. Sad rješavam šahovske probleme jer ne smijete dopustiti da vam mozak zakržlja. Prije spavanja nabrajam sve zemlje koje su sudjelovale na Svjetskim nogometnim prvenstvima, nabrajam i sve države SAD-a, ti su podaci besmisleni, ali to mi je gimnastika za mozak. •
