Za razliku od većine drugih mladih Hrvata koji pakiraju kofere i u potrazi za boljim životom odlaze u zemlje zapadne Europe, mlada belgijska znanstvenica hrvatskog podrijetla odlučila je krenuti u suprotnom smjeru.
Povratnica Maja Perić (24) rođena je i odrasla u Belgiji. Diplomirala je povijest u Antwerpenu, a sada se vratila u domovinu roditelja te studira na doktorskom studiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Diplomirala u Antwerpenu
Na natječaju Hrvatskog instituta za povijest mlada je znanstvenica osvojila prvu nagradu sa svojim istraživačkim radom u kojem opisuje zapise nizozemskih i flamanskih putnika koji su u 16. i 17. stoljeću putom kroz Podunavlje putovali u Carigrad. Pritom su opisivali i neka mjesta u istočnoj Hrvatskoj, pa tako u njihovim putopisnim izvorima, između ostalog, pronalazi i zapise o Osijeku, Erdutu i Vukovaru.
Maja je pobijedila na natječaju za istraživačke radove vezane uz povijest Slavonije, Srijema i Baranje. I sama je podrijetlom vezana uz taj kraj, s obzirom na to da joj je otac iz Požege. Odlučila je vratiti se za stalno u Hrvatsku iako je njezina obitelj ostala u Belgiji.
– Po struci sam povjesničarka, a diplomirala sam 2020. godine. Po završetku studija razmišljala sam i shvatila da ne želim odmah raditi, osjećala sam da želim još neki izazov pa sam odlučila upisati doktorski studij u Zagrebu. Oduvijek sam voljela Hrvatsku – kaže mlada doktorandica predmoderne povijesti.
U svom radu na engleskom jeziku Maja istražuje zapise nizozemskih i flamanskih putnika koji su u rano moderno doba putovali prema jugoistočnoj Europi i Bliskom istoku. Put preko Balkanskog poluotoka o kojem govori njezin rad bio je poznat još u antičkom razdoblju, a Rimljani su ga nazivali Via militaris. Uglavnom su ga koristili vojnici i trgovci. Bilješke tih nizozemskih i flamanskih putnika, emisara i trgovaca bile su važni obavještajni, a danas povijesni podaci.
Na podrobnije izučavanje navedene teme ponukalo ju je to što su drugi istraživači, kojima je to područje i danas vrlo zanimljivo, uglavnom izučavali zapise Nijemaca, Austrijanaca i Talijana, dok su Nizozemce i Flamance ignorirali.
– Razlog je to što je njima nizozemski jezik dosta težak i nepoznat, a meni je materinski – objašnjava.
Nagradu koja joj puno znači primila je u Slavonskom Brodu.
– Ponekad mi bude teško zbog preseljenja s obzirom na to da u Hrvatskoj živim sama. Moji roditelji i sestre još uvijek su u Belgiji. Zato sam sretna što ljude ovdje zanima ono čime se bavim i što mi je na ovaj odano priznanje za trud – ističe Maja, koja se u svom doktorskom radu bavi i putopisnim izvorima.
Trenutačno priprema doktorat o putopisima u ranom novom vijeku. Cilj je otkriti kako su nizozemski i flamanski putnici u razdoblju od 15. do 17. stoljeća u svojim putopisnim pričama opisivali stanovnike jugoistočne Europe (točnije Dalmacije i hrvatskih kontinentalnih zemalja).
Slavonski korijeni
Paralelno s doktorskim studijem, Maja je kao stipendistica Središnjeg državnog ureda za Hrvatske izvan Republike Hrvatske upisala i tečaj hrvatskog jezika, također na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Drago joj što je dobila tu mogućnost jer ne želi da je sputava jezična barijera. Jezikom svojih sunarodnjaka u domovini ovladala je sasvim solidno.
– Kod kuće sam s tatom uvijek govorila na nizozemskom jeziku, a kad bih preko ljeta dolazila u Požegu i Slavoniju, s rodbinom sam govorila na hrvatskom. Međutim, uvijek sam imala problema s padežima i gramatikom jer u nizozemskom jeziku nema padeža – zaključila je zagrebačko-slavonska Belgijka.
