Prošle godine imali smo oko 120 intervencija, dok smo ih od početka ove godine imali oko 25 – kazao nam je predsjednik GSS-a u BiH Zdenko Marić s kojim smo razgovarali o radu ove spasilačke ekipe, intervencijama i situacijama u kojima su se nalazili kako spasioci, tako i ljudi koje su spašavali... – Znalo je biti i do osam intervencija dnevno npr. u Međugorju, a nisu uopće zabilježene – kazao je Marić.
Primjeri s terena
– U evidencijama se nalaze sva službena izvješća koja jedinice, a njih je 14, šalju u centralu, piše Večernji list BiH. – Poziv dobivamo od policije, iako su u posljednje vrijeme mnogi čuli za nas, da tražimo ljude i pomažemo pa nije rijetkost da se javi i obitelj. Ako nas obitelj pozove prije policije, onda mi obavijestimo policajce, a i uglavnom nam daju podršku jer se policija ne bavi tom vrstom traganja. U posljednjih nekoliko intervencija pronašli smo žive ljude, bili su na rubu života i smrti, ali uspjeli smo ih spasiti. Jedan od takvih primjera je i nedavna potraga za djevojkom iz Posušja, pronašli smo je živu. U toj potrazi djelovale su jedinice iz Mostara, Čitluka, Širokog Brijega, dok su jedinice iz Imotskog, Livna i Jablanice bile u pripravnosti ako bi se potraga nastavila tijekom noći. I nakon tri sata traganja došlo je do pronalaska djevojke koja je bila “pobjegla” od kuće. Marić je prepričao i kako se potrage odvijaju. Služba na čijem se terenu odvija intervencija pokreće potragu, poziva ostale i tada pripremaju pripadnike. U prvih sat vremena određuje se tko sve ide u potragu i način na koji se traga. Vrijeme i brzina ključni su u traganju, dodao je Marić. – Samo nakon tri sata imamo 200 zona u kojima je potrebno pokrenuti potragu. Tih 200 zona treba proći s ekipama, za što su potrebni dodatni sati kako bi se sve to istražilo. Kao još jednu uspješnu intervenciju istaknuo je onu u Livnu kada su iz GSS-a HBŽ-a pronašli pastira i spasila ga od nevremena. – Sreća što se radilo o brzoj intervenciji jer da je potraga potrajala sat-dva dulje, vjerojatno bi preminuo od smrzavanja – kazao je Marić. A intervencija koja je trajala više dana, koja mu je posebno ostala urezana u sjećanje, bila je potraga za svećenikom prošle ili pretprošle godine. Trajala je 22 dana. – Najveći problem bio je nedostatak resursa jer GSS djeluje isključivo volonterski – kazao je Marić i dodao kako ta potraga do danas nije zaključena. – Čak su se i talijanske službe spašavanja oglasile i najavile dolazak za otprilike dva mjeseca kako bi ga pokušali naći – dodao je. Iz GSS-a su kazali kako im je posebno teško kada se radi potraga za djecom i starijima. – Vrijeme je, inače, presudno u svemu, pogotovo kada je riječ o djeci i starijima. Stariji su nerijetko bolesni i zaboravni, a djeca nestašna i ne snalaze u prirodi, tako da je u tim situacijama posebno potrebno brzo djelovati, kažu. – Za nas su uspješne akcije sve one u kojima smo pronašli osobu za kojom se traga. Sve ovisi o tome kada počne potraga. Znali smo krenuti u potragu i tri dana nakon nestanka osobe, dodaju. U razgovoru su nam kazali i kako je broj nađenih živih i mrtvih u omjeru približno pola-pola te dodali kako im je podjednako važan svaki nestanak.
– Nekada se zna dogoditi da se obitelji previše ne aktiviraju oko pronalaska nestaloga, no mi svaki put damo sve od sebe jer to je naš posao. Imamo i određen broj slučajeva u kojima ljudi sami, svjesno idu u smrt. Kao jedan od takvih primjera naveli su ženu koja se izula, skinula nešto odjeće, nakit i skočila u Neretvu, a dodali su da nestanak u rijeci dodatno otežava potragu. – Kada nestali završi u rijeci, a niste odmah krenuli u potragu, problem je. Ovaj posao često je vrlo opasan, ali mi ljude pripremamo na sve situacije – kazao je Marić. – Nikada nije bilo nekih težih ozljeda, ali jednom je pri spašavanju gospođe koja je imala prijelom noge u Međugorju i naša liječnica ozlijedila nogu, i to je jedina od ozljeda na terenu kojih se sjećam – kazao je. Osim potraga i spašavanja ljudskih života, volonteri GSS-a spašavali su i životinje. – Sjećam se da smo minimalno četiri puta izvlačili pse iz jama. A jednom nas je zvao pastir da mu pomognemo oko spašavanja koza, ušle su među stijene i nisu znale izaći – prepričava Marić.
Problemi u radu i pomoć
GSS se u svom radu susreće i s brojnim problemima. Kao jedan od glavnih istaknuli su nedostatak sredstava u pojedinim akcijama. Nemaju osiguran izvor sredstava, a spasioci rade kao volonteri. – S jedne strane, imamo ugled, ljudi znaju za nas, stručna javnost od nas traži obuku i edukaciju, a s druge, zanemareni smo od zakona, u nekoj hijerarhiji i ne postojimo. To su apsurdi, kada se dogodi nesreća, nas se prvo poziva i od nas se najviše očekuje, a kada je riječ o zakonu, nema nas. Nije rijetko ni da nas npr. specijalna policija zove da ih obučavamo – kazao je Marić. Kao jedan od velikih napredaka posebno ističu Nacrt zakona o GSS-u u HNŽ-u. – Mi smo odličan resurs, postigli smo visoku razinu profesionalnosti i država bi nas trebala prepoznati i prigrliti – kazali su nam ovi hrabri ljudi.
