Zamisao o molitvenom susretu mladih rodila se u srcu jednog mladog hodočasnika iz Engleske krajem Marijanske godine (1988.), a koju je tada podijelio s fra Slavkom Barbarićem.
Fra Slavko je podržao ovu ideju, te započeo organizirati i voditi Festival sve do svoje smrti 24. studenoga 2000. godine. Nakon dugih razgovora i dobre volje, uspješno je održan prvi susret.
Predavanja za mlade držali su hercegovački franjevci.
Molitveni su se susreti održavali u velikom zelenom šatoru, kao i u hladovitoj šumici pokraj crkve u Međugorju, te na Podbrdu, Križevcu i u crkvi, za vrijeme višesatnog klanjanja.
Pjevanje je animirao Liam Lotan, mladi i nadareni svećenik iz Irske. Kad je taj festival svečano završen, odlučili su nastaviti, te je tako došlo i do drugog molitvenog susreta, koji je bio bogatiji i bolje pripremljen.
Kako se širio glas o Međugorju, tako se proširio i o ovom Festivalu.
On je pokazao snagu i rasprostranjenost poziva na mir, ali i činjenicu da ga ljudi oduševljeno prihvaćaju. Festival je također očitovao kako mladi primjećuju da nije riječ o nečemu što se postiže lagano, nego o miru koji samo Bog daje i to onima koji mu se svim srcem obrate.
To je iskustvo imalo odjek, koji se, potpomognut sredstvima društvenoga priopćavanja, i danas čuje. Mnogi su, naime, upravo nakon iskustva u Međugorju odlučili nasljedovati Krista izabirući svećenički i/li redovnički poziv.
Uz sakrament ispovijedi, upravo su duhovna zvanja jedan od najljepših međugorskih plodova. Mladi čovjek voli izazov, a Kristov poziv na radikalno nasljedovanje je upravo takav, piše Medjugorje.hr.
