Migranti koji dolaze u BiH iz Pakistana, Irana, Afganistana, Sirije i drugih zemalja, imaju uglavnom jedan cilj - prelazak granice i nastavak borbe za dobrim životom u nekoj od europskih zemalja, što god to značilo.
Oni koji se zadrže nešto duže u tranzitu kroz BiH, ne mogu pronaći posao, ali je i malo onih koji ga traže, piše Deutsche Welle.
Većina njih su u prihvatnim centrima ili su u manjim grupama uglavnom u Bihaću i Velikoj Kladuši. Tarik iz Afganistana kaže kako se nije trudio tražiti posao jer planira što prije napustiti BiH.
Nema posla za migrante
„Nisam tražio posao, radio sam malo u Grčkoj ali sam ubrzo krenuo prema Makedoniji i dalje prema Njemačkoj. Sad sam tu i čekam da pređem nekako. Novac mi šalje obitelj i tako preživaljavam, ne namjeravam se ovdje zadržavati", priča Tarik.
Ni poslodavci nisu široke ruke, jer ne postoji mogućnost njihove prijave, a time ni odgovornosti u cijelom procesu. I dok se mnogi slažu da bi vlast trebala pronaći neki model po kojem bi zapošljavanje bilo moguće, Raza Taslim je iz Pakistana krenuo prije godinu dana, preko Turske i Grčke, gdje je radio nekoliko mjeseci u ugostiteljstvu.
Došao je u BiH prošle godine. Nakon što je nekoliko puta bezuspješno pokušao preći granicu s Hrvatskom i stići u EU i Njemačku, odlučio je ostati i otvoriti restoran u kojem je glavni specijalitet chicken biryani, za koju rižu nabavlja iz Indije.
„Imao sam i tu jedan problem na početku jer čovjek od koga sam uzeo u zakup poslovni prostor, nakon što sam registrirao restoran na svoje ime, u proteklih deset godina nije plaćao porez. Na to sam izgubio dosta vremena dok se sve to sredilo. U ožujku ove godine počeo sam s radom. Imam potpisan sporazum na dvije godine s Ministarstvom vanjskih poslova da plaćam rentu, bez obzira radim li ili ne", priča Razi ne krijući zadovoljstvo profitom koji ostvaruje.
Mjesečno 1500 eura
„Odmah kad sam otvorio nisu dozvolili migrantima da dolaze ovdje, ali sada je dobro. Sretan sam jer posao ide dobro, svi naručuju piletinu s rižom i zadovoljni su. Dnevno imam prometa oko 60 eura, a mjesečno maksimalno oko 1500. Imam i jednog radnika, djevojku ih Bihaća, koja je prijavljena i svaki dan pitam je li potrebno nešto, jer znam kako se ovdje teško živi", kaže Raza koji ne vjeruje da bi taj novac, u ovakvim uvjetima mogao zaraditi u Njemačkoj.
Raza planira proširiti posao ukoliko bude imao priliku i ukoliko posao bude dobro išao, a od puta za Njemačku je odustao. Htio bi kaže, osigurati pristojan život za svoju obitelj, ženu i kćerku koji trenutno žive u Pakistanu, kako bi i oni možda jednog dana došli u Bihać. Do tada će, što je ironično, vjerojatno zaposliti još građana Bihaća, piše DW.
