- Pozitivno roditeljstvo je izazov samo po sebi. Ako ste jedni od onih roditelja koji žele promijeniti taktiku i prestati kažnjavati djecu, ne trebate samo ukloniti kazne. Počnite s jačanjem odnosa sa svojim djetetom tako da vas dijete poštuje i želi slijediti vaša pravila - objašnjava klinička psihologinja dr. Laura Markham. Ona je ujedno i majka koja podučava roditelje pozitivnom i mirnom roditeljstvu te je izdala nekoliko knjiga na tu temu.
Na svom portalu Aha! Parenting objašnjava da je moguće naučiti dijete lekciju bez kažnjavanja, oduzimanja privilegija ili bilo kojeg drugog načina koji roditelji koriste, prenosi 24sata.hr.
No za to vam je potrebna pozitivna bilanca vašeg odnosa, ističe Markham.
- To znači da otprilike na jednu negativnu interakciju između vas dvoje imate pet pozitivnih. Želite biti u plusu ako želite da dijete slijedi vaš primjer i da sluša što mu govorite. Pozitivna bilanca se pri tom ne gradi kupovanjem stvari ili dopuštanjem da ostanu do kasno budni. To stvarate slušanjem i razumijevanjem - objašnjava.
Potom, razmislite kako ih naučiti lekcije koje želite da dijete nauči. Kažnjavanjem, uklanjanjem privilegija ili povećanjem kućanskih poslova pristupi su koji bi trebali "naučiti lekciju". No istraživanja pokazuju da djeca u tim situacijama postanu preokupirana kaznom umjesto osjećajem žaljenja zbog učinjenog. Obično ni ne razmišljaju kako to promijeniti jer jednostavno njihov mozak tako ne funkcionira.
Većina roditelja želi naučiti svoje dijete da:
- Njihova djela utječu na sve oko njih.
- Mogu birati kako će se ponašati i da su odgovorni za svoje postupke.
- Svi griješimo. Kad pogriješimo, trebamo popraviti stvari, a to je puno teže nego u startu dobro odlučiti.
- Kad pokažemo kako naša djela utječu na svijet, to nam pomaže da sljedeći put napravimo pametnije.
- Potrebna je hrabrost za napraviti dobru stvar, ali kad to radimo i biramo odgovorno svoja djela, postajemo osoba kojoj se divimo i zadovoljni smo samima sobom.
Evo kako prestati kažnjavati djecu u 12 koraka, prema modelu dr. Laure Markham:
1. Odvojite sebe od ljutnje i preusmjerite se u empatiju. Jednom kad dijete shvati da ste na njegovoj strani, osjećat će se sigurno da vam ispriča što se događa. Bez osjećaja sigurnosti, dječje srce će otvrdnuti - zato jer neprestano očekuje osudu i kaznu, a vi na to nemate utjecaja. U trenutku kada vas obuzme ljutnja, recite djetetu da vam treba neko vrijeme da razmislite i da se smirite prije nego razgovarate o tome što se dogodilo.
2. Počnite razgovor toplim pristupom. Djeca sve dobi, uključujući i tinejdžere, bolje reagiraju na takav pristup i prije će dopustiti da ih vodite. Ako su zabrinuti da će vas uzrujati, prijeći će u modul "bježi, bori se ili će se "smrznuti" i neće ništa govoriti. U takvim situacijama će prije i lagati. Jedini način da dijete naučite lekciju jest da stvorite sigurno okruženje. Pri tom, imajte na umu da vaše dijete ima razlog zašto radi to što radi. Možda vama ne izgleda kao dobar razlog, ali za njega je razlog. No ako vi ne pronađete taj razlog, ne možete ni spriječiti ponavljanje tog ponašanja.
3. Recite svom djetetu da želite čuti kako ono razmišlja o tome što se dogodilo. Pustite ga da priča. Reflektirajte njegove riječi svog shvaćanja situacije.
Npr. "Razumijem... znači, dečki su jako htjeli igrati košarku, ali to je jedino vrijeme kad ti možeš učiti za ispit? To je težak izbor."
Ili:
"Ti i tvoja sestra ste doista bili jako ljuti jedno na drugo... vrlo te povrijedilo kada... I ja bih bila ljuta da je netko meni to rekao...i onda si joj želio vratiti, ha?"
4. Fokusirajte se na povezivanje s djetetom i razumijevanje situacije iz njegove perspektive. To će vam pomoći da shvatite što ga je motiviralo. Djetetu će to dati mogućnost da prođe kroz osjećaje ili potrebe koje su ga odvele do takvog ponašanja. Djeca uvijek znaju što je ispravan izbor, ali nešto im se nađe na putu. Što je to bilo? Kako može naučiti slušati sam sebe na bolji način?
Recimo da je otišao na košarku s dečkima umjesto da je učio za ispit i dobio je lošu ocjenu. Možda ćete kroz razgovor spoznati da ga jako muči hoće li ga društvo prihvatiti i način na koji ga prihvaćaju te je zbog toga odlučio ići na košarku da bi bio dio ekipe. Možda mu baš treba vaša pomoć da bi riješio svoje dileme oko prihvaćanja u društvu nakon čega će biti puno koncentriraniji na školski uspjeh.
Jednostavnim kažnjavanjem nikad ne biste ni saznali za to. Izgubili biste mogućnost da spoznate problem i nađete dobro rješenje ako opet naiđe na sličnu prepreku. Budući da kazna ne pomaže riješiti njegov problem, možda će opet napraviti isto u toj situaciji, samo će vam izmisliti priču kako bi se "pokrio" i da vi ne budete ljuti.
5. Pitajte otvorena pitanja umjesto dijeljenja lekcija. Održavajte razgovor sigurnim i što lakšim. Odlično je i ako se možete našaliti jer ćete se oboje opustiti i povezati, pa se trudite podsjetiti da je taj razgovor važan za oboje i da ćete od njega oboje biti bogatiji.
Primjeri pitanja:
Jesi li bila svjesna da imaš izbor?
Što te nagnalo da tako odlučiš?
Što sad misliš o svojoj odluci?
Koje su dobre strane te odluke?
Koje su loše strane te odluke?
Je li vrijedilo?
Jesi li duboko u sebi znala da je ta odluka loša ideja? Ako jesi, zbog čega nisi poslušala svoj unutarnji glas?
Bi li to opet napravila?
Zašto ili zašto ne?
Što vi možete napraviti za nju, kakvu potporu očekuje od vas tako da sljedeći put postupi drugačije?
6. Osnažite svoje dijete da popravi "slomljeno". Istražujte i učite s djetem, radije nego da pretpostavljate da vi znate što sad treba učiniti. Jednom kad dijete osjeti da ga više ne kontrolirate vašim neispunjenim osjećajem ili potrebom i uvidi rezultate svojih djela (pad na testu, povrijeđena sestra, razbijen prozor...), počet će osjećati žaljenje.
To se događa samo nakon što procesuira svoje osjećaje i potrebe. Jednom kad ti osjećaji prestanu upravljati njima, njihova dobrota će izaći na vidjelo. Svi prirodno žele poboljšati stvari.
Možete ih pitati:
Što možeš sad učiniti da bi popravio stvari sa svojom sestrom (ili bilo kim drugim)?
Je li ti ovaj incident ukazao na nešto u tvom životu što bi htio promijeniti, a što je ipak veće od ovog što se dogodilo?
Kako te ja mogu podržati?
7. Oduprite se potrebi da uskočite s kaznama. Umjesto toga, budite tihi i slušajte. Cijela situacija nije o kažnjavanju, gubitku privilegija i govorenju da će mu se sad nešto loše dogoditi. Ovdje je riječ o shvaćanju da ono što učini ima utjecaj i da treba prihvatiti odgovornost te da je bolje da njena djela imaju pozitivan nego negativan utjecaj.
8. Što ako kaže da nije potrebno ništa činiti? To ne znači da djetetu nije stalo ako je palo na testu ili da je sestra zaslužila to što je dobila? Ono je još uvijek u obrambenom stanju. Recite nešto poput "Dušo, razumijem zašto se to dogodilo i zašto si tako postupio...ali to ne znači da je tvoj izbor donio dobar ishod... sigurno si još uzrujan zbog toga... znam jer znam kad nisi uzrujan da se osjećaš drugačije... 'Ajmo sad uzeti pauzu pa ćemo opet razgovarati poslije". Dajte djetetu priliku da se smiri.
Kad ponovno počnete razgovarati, započnite suosjećajno. To će mu pomoći da mu povrijeđeni osjećaji zacijele. Također možete dio odgovornosti preuzeti i vi govoreći "Mislim da je dio ovoga i moja krivica... Nisam shvatila da zaostaješ s gradivom, inače bih ti pomogla da prije shvatimo taj problem". Postavite jasno očekivanje da dijete samo treba pronaći rješenje, da vi znate da će samo to shvatiti i da će to biti odličan način te da ne možete dočekati da vidite što je to.
9. Vaša moć - kao odrastao čovjek imate više moći u ovakvim situacijama nego što ste svjesni. Vaše dijete ovisi o vašem vodstvu, iako vam se čini da se tome odupire. Ako je brat povrijedio sestru, vama to daje mogućnost da razlučite u čemu je problem.
Ako je dijete palo na testu, vi imate mogućnost postaviti pravila drugačije, i kao prioritet postaviti rješavanje domaće zadaće te način na koji vi možete pomoći djetetu. Obično kad damo djetetu potrebnu podršku, oni se izdignu iznad razine naših očekivanja. Neka djeca trebaju više podrške od drugih. Razmislite kakvu podršku vaše dijete treba.
10. Postavite nužne granice. Ako dijete npr. prekrši obiteljsko pravilo, ponovno ga ponovite i uspostavite:
Domaća zadaća je prije igre.
Očekujem od tebe da koristiš riječi i da kažeš sestri kada si uzrujan. Nema tjelesnih vrijeđanja.
11. Nemojte spašavati stvar. Ponekad ćete se naći u situaciji koja nadilazi obitelj. Vaše dijete će možda biti uhvaćeno u neprikladnim radnjama u školi ili doživjeti prometnu nesreću ili piti alkohol s prijateljima. Oduprite se potrebi da ga spasite od posljedica njegovih djela. Ako to učinite, neće ništa naučiti iz tog incidenta. Zbog toga će se vjerojatno opet tako ponašati.
Umjesto toga, slušajte, suosjećajte i pokažite da ga volite bezuvjetno. Ali budite vrlo jasni u odluci da mora platiti cijenu za svoje ponašanje. Ako to znači da mora pristati na neke kazne u školi, popraviti auto ili ne dati djetetu auto na neko vrijeme, to su prirodne posljedice za takvo ponašanje. Bolje je za njega da pretrpi bol sada dok je manje i nauči nešto, smatra dr. Laura Markham.
12. Budite spremni na period prilagođavanja. Kao u svakoj tranziciji, promjena u načinu roditeljstva i za vas i za dijete bit će novi teritorij. Oboje ćete učiti. Svi činimo najbolje što možemo kao roditelji. No ako ste do sad kažnjavali, dijete vas je slušalo zbog straha. Jednom kad prestanete kažnjavati, ono će prestati slušati. Zato je nužno da vam najveći prioritet bude popravak vašeg odnosa zato da vaše dijete ŽELI surađivati s vama i zato jer vas ne želi razočarati. U suprotnom će samo zaobilaziti vaša pravila.
No što ako se dogodi da se dijete ne može promijeniti i nastavi udarati sestru ili ne pisati domaću zadaću? Ovo je period koji roditelji plaćaju zbog prijašnjeg kažnjavanja - dijete vjerojatno ima duboke neshvaćene probleme koji rezultiraju takvim ponašanjem. Ključ je da ostanete empatični i da to ne doživljavate osobno.
Podsjetite dijete da vi s njim razgovarate s poštovanjem i da očekujete da i ono bude civilizirano.
"Sigurno si vrlo uzrujana kad tako razgovaraš sa mnom. Što se događa dušo?" primjer je u kojemu ste vi odvojeni od djetetovog ponašanja i ne dopuštate da vas to osobno pogodi. Ostanite suosjećajni. Dopustite djetetu uzrujanost. Što više sigurnosti pružite, dijete će se prije opustiti i biti spremnije plakati i objasniti vam što ga doista muči. Jednom kad isprazni svoju emotivnu prtljagu svih neugodnih osjećaja koje vuče sa sobom, bit će otvorenije za povezanost s vama. I samo zato što ste vi bili suosjećajni, ono će znati da ste bili na njenoj/njegovoj strani i željet će surađivati s vama, bilo da ima tri ili trinaest godina. Čak će vam i zahvaljivati na vašem strpljenju!
Ako vas dijete pita zašto ste se vi odjednom počeli drugačije ponašati možete jednostavno reći "Čini mi se da na ovaj način možeš naučiti više. Što ti misliš?".
Najteži dio je promijeniti svoje navike, ali srećom vidjet ćete pozitivne promjene vrlo brzo i one će vam biti poticaj da tako nastavite - zaključila je dr. Markham.
