Na Novu godinu kada Crkva slavi svetkovinu Marije Bogorodice i po 47. put obilježava Svjetski dan mira, 1. siječnja 2014., svečano euharistijsko slavlje u sarajevskoj katedrali Srca Isusova slavio je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Luigi Pezzuto u zajedništvu s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem i uz suslavlje petorice svećenika. Riječi pozdrava nunciju Pezzutu i savjetniku Apostolske nuncijature mons. Josephu Puthenpurayilu Antonyu uputio je uime svih kardinal Puljić zamolivši ga da Svetom Ocu Franji prenese najbolje želje za Novu 2014. godinu, kao i izraze odanosti cijele Crkve vrhbosanske. Nuncij Pezzuto je cijelu misu slavio na lijepom hrvatskom jeziku, što je ugodno iznenadilo sve nazočne kojima je poznato da je u Bosni i Hercegovinu došao u veljači 2013. godine.
Prevladavanje podjela
Na početku homilije nuncij Pezzuto je podsjetio da Crkva, “okružena duhovnim ozračjem Božića u kojem promatra otajstvo Kristova rođenja, slavi Djevicu Mariju Majku Božju, ali i da je već ustaljena tradicija u Katoličkoj crkvi da je prvi dan godine usredotočen na temu mira”. “Katolička kršćanska zajednica namjerava podići vapaj tolikih muškaraca, žena, djece i staraca žrtava rata, koji su najzastrašujuće i nasilno lice u povijesti. Mi danas molimo da bi mir koji su anđeli najavili pastirima u božićnoj noći, mogao doći svugdje, a posebno u našu zemlju izmučenu posljedicama rata: mir na zemlji ljudima dobre volje (Lk 2,14). Zbog toga, s našom molitvom, želimo pomoći svakom čovjeku, posebice onima koji imaju javne odgovornosti, hoditi sve odlučnije putem mira”, kazao je nuncij Pezzuto.
Osvrćući se na poruku pape Franje za Svjetski dan mira, nuncij Pezzuto je podsjetio da ta poruka dolazi kao prvina pontifikata pape Franje te da joj je tema “bratstvo svih ljudskih bića” kao “temelj” i “put” za izgradnju, jačanje i održavanje mira. Napomenuo je da se u pojedinim povijesnim razdobljima bratstvom “mahalo kao stijegom nove društvene stvarnosti, koja se, uistinu, nije ostvarila, već se pretvorila u krvoproliće kojim je čovječanstvo proživjelo Kajinovo iskustvo. Ističući da je bratstvo temelj i put prema miru, kazao je kako nije dovoljno reći da smo braća jer unutar sebe osjećamo neugasivu čežnju bratstva. “Da bismo u dubini bili i intenzivno živjeli kao braća, potrebno je osjetiti se, prije svega, sinovima. Sinovi jedinog Oca, koji je na nebesima. Prema tome, temelj bratstva je Božje Očinstvo prema svim ljudskim bićima“, rekao je nuncij Pezzuto ističući da za kršćane i za vjernike općenito, opće bratstvo nije opcija već obveza “jer prihvatiti Boga za Oca, nužno obuhvaća bratsko otvaranje prema svim ljudskim bićima, svih rasa, jezika u kultura”.
Odgovarajući na pitanje, kako su postali sinovi jedinog Oca koji je na nebesima, nuncij Pezzuto je pojasnio da su sinovi “jer su ucijepljeni u Krista” pa su tako “sinovi u Sinu” koji ih je, po svojoj smrti i uskrsnuću, po Otajstvu Uskrsnuća, učinio “novim ljudskim rodom”, pomirenima s Bogom i pomirenim, unutra, sa samim sobom. “Naime, u smrti i uskrsnuću Kristovu, nalazimo ‘prevladavanje podjele među narodima, među narodom Saveza i poganskim narodom’”. S pravom, dakle, papa Franjo nam predlaže križ Kristov kao “konačno mjesto utemeljenja bratstva”, kazao je nuncij Pezzuto istaknuvši da “iz tog općeg bratstva proizlaze tri obveze označene od pape Franje: obveza solidarnosti, obveza socijalne pravednosti i obveza univerzalne ljubavi”.
“Ove tri obveze, kako je već učio Pavao VI., tiču se – ne samo pojedinaca, nego i nacija, koje su pozvane susresti se ‘u bratskom duhu’, gdje će one privilegiranije znati izići u susret potrebama onih manje privilegiranih, gdje se razrađuju djelotvorne političke strategije ‘koje promiču principe bratstva’ i demokracije; gdje se zna suosjećati u radosti i boli, u poteškoćama i uspjesima; gdje si jamči osobama – jednakost u njihovom dostojanstvu i u njihovim temeljnim pravima – pristup kapitalu, uslugama, odgojnim, zdravstvenim i tehnološkim sredstvima…’, gdje će se građani osjećati zastupljeni od javne vlasti u poštivanju njihove slobode”, rekao je nuncij Pezzuto ističući da “poruka pape Franje za današnji Svjetski dan mira dotiče jako aktualne teme, ne samo za nas kršćane i katolike, već za sve vjerske zajednice i za sve one koji se namjeravaju zauzeti za izgradnju i očuvanje mira, ne isključujući građane ove zemlje“.
Siromašni su braća
“Želimo da svi ljudi i žene, dobre volje, pastiri i vjernici ove katoličke zajednice, s pomoću Božjom, po zagovoru Marije, Njegove Majke, osobnom zauzetošću, mognemo se otvoriti Papinom učenju, težiti uvijek punom ostvarenju izvornog poziva bratstva svakog ljudskog stvorenja, kao temelj i put mira.
Na ovoj svečanoj proslavi povodom 47. svjetskog dana mira, želim izraziti zahvalnost svima za vašu svakodnevnu zauzetost u korist mirnog suživota”, kazao je nuncij Pezzuto napominjući da papa Franjo naglašava značaj prevladavanja ‘kulture odbačenosti’ i promicanje ‘kulture susreta’, kako bismo hodali prema ostvarenju pravednijeg i mirnijeg svijeta”. „Kultura blagostanja, čini da se gubi osjećaj odgovornosti i bratski odnos, tako da drugi, umjesto da budu nama slični, izgledaju antagonisti ili neprijatelji, a često su smatrani kao predmeti. Često su siromašni i potrebni smatrani teretom, preprekom razvoju. Štoviše, oni su predmet javne skrbi ili samilosti. To jest, ne gledaju se kao braća, pozvana dijeliti darove stvorenoga, dobara napretka i kulture, nego su teret”, kazao je nuncij Pezzuto ističući da je svima zajedničko poslanje promicati mir na Zemlji.
Tijekom mise pjevao je Katedralni mješoviti zbor “Josip Stadler” pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.
rat se zavrsio prije gotovo 20 godina...Da je njemacka nakon 2 svjetskog rata ovako radila kao Bosna onda nijemci nebi sada imali sta za pojesti...bili bi siromasniji nego albanija...Dokle ce se bosna izvlaciti na rat????zasuci rukave i pocnite raditi...to je pametnije...