Stipo i Ljubica Bilić iz busovačkog sela Buselji proslavili su sedam desetljeća bračne zajednice. Slavili su oni i srebrni pir, zlatni, ali evo, rekli bi glazbenici, i dijamantni pir. Svoj život okrunili su sa sedmero djece, 11 unuka i 16 praunuka. Na dan proslave, pred obiteljskom kućom Bilića od ranog jutra bilo je živo i veselo. Pripremalo se slavlje za dijamantni pir Stipe i Ljubice.
Dolaze sinovi, kći, snahe, zetovi, unučadi i praunučadi. Svatko nosi neki dar za veliki jubilej. Poljubaca i zagrljaja nije manjkalo.
Rijetko viđen obiteljski sklad i poštovanje prema starijim osobama. Sinovi Drago, Marko, Anto i kći Marinka dolaze sa svojim obiteljima te roditeljima čestitaju 70 godina braka. Ljubica pusti i poneku suzu pogotovo kada je grle unuke. Njih dvoje vjenčali su se daleke 1945.
- Stipo je bio maloljetan. Morali smo pisati molbu vlastima da se možemo vjenčati.
Kada je bio dan vjenčanja, sišli smo iz sela na cestu gdje nas je čekao fijaker s konjskom zapregom. Odvezao nas do crkve, vjenčali smo se i pješice nazad. Bilo nas je ukupno desetero. Sretni smo kada vidimo ovoliko svojih nasljednika. Od sedmero djece četvero je živih, imamo 10 unuka i 16 praunuka koji danas slave s nama, kaže Ljubica. Stipo je u Buseljima, ali i šire poznat kao dobar majstor. Ljeti je zidao kuće, a zimi radio predmete od drveta. Naslijedio je zanat od svoga oca. Stipine vještine u obradi drveta naslijedili su i njegovi sinovi.
- Učio sam od oca zanat. Kada sam završio osnovnu školu, pomagao sam mu na građevinama. Nakon odsluženja vojske posvetio sam se stolarstvu, i to sam, kao što znate, prenio i na svoju djecu, kaže Stipo. - Molitva, rad i strpljenje. Te tri stvari mogu vam život učiniti sretnim. Bilo je i kod nas svađe, prepirki, kao i svugdje. Ali vrlo rijetko jer smo morali raditi u kući, na njivi, u štali, jer su nam djeca bila mala. Ako bi se ponekad i prepirali, brzo bismo to zaboravili jer samo zajedno smo mogli podizati toliku djecu i brinuti o njima. Molitva, rad i strpljenje, to je naša formula za sretan i skladan brak.
