Voditelj Misije OESS-a u BiH, veleposlanik Jonathan Moore i predsjedatelj Predsjedništva BiH, Mladen Ivanić, u petak, 3. ožujka, posjetili su općine Glamoč i Bosansko Grahovo, susreli se s predstavnicima lokalne vlasti, posjetili obrazovne i zdravstvene institucije, te iz prve ruke dobili uvid u teško stanje na terenu.
Popratili smo njihov posjet Glamoču, u kojemu su pripadnici sva tri naroda povratnici, teško se živi, a davno izrečena konstatacija poznatog turskog putopisca kako je to grad u kutu i nikome na putu, kao da živi i danas. Kazao nam je to i Nemanja Radić, povratnik bez posla, te dodao: „Kao da se povijest ponavlja. I sada, da ponovno naiđe, Čelebija bi opet isto rekao. Vjerojatno je to zbog zemljopisa, zbog udaljenosti, a i nema baš puno ekonomskih mogućnosti da bi naroda više živjelo ovdje.“
Lijep dan 'izvukao' je djelatnike Komunalnog poduzeća, kojemu je račun blokiran gotovo 10 mjeseci, na gradske ulice. Čiste pijesak koji su za snijega i leda posipali. Nitko od njih nije voljan reći kolika plaća nisu primili.
No, da se vratimo visokom izaslanstvu.
Prvi susret s glamočkom zbiljom nije bio bolan. Dapače, posjet prije četiri godine obnovljenoj školi, učenici i skladno nastavno osoblje, te činjenica da je Glamoč jedan od rijetkih gradova u kojemu nisu zabilježene ozbiljne nacionalne tenzije, bio je ohrabrujući, a i izjave su bile u tom tonu. Da je cilj posjete uvjeriti se na licu mjesta kako ljudi žive, vidjeti kako i na koji način se može pomoći i njima i lokalnoj samoupravi, ako ne izravno, ono bar preko donatorskih organizacija i veleposlanstava koja mogu usmjeriti određene organizacije i investitore na to područje.
A onda je uslijedio hladan tuš. Posjet Domu zdravlja. Nadstrešnica na ulazu i dalje stoji ista kao i u ratu, porušena i oštećena granatom, hladne prostorije, relativno malobrojno osoblje bez rukovodstva i redovitih plaća, no, ipak na usluzi građanima, jer ne mogu i ne znaju drugačije.
I ton izjave nakon te posjete se mijenja pa nam je predsjedavajući Predsjedništva BiH, uz konstataciju da su, za njega, tih 17 djelatnika DZ heroji, kazao: „Ja sam znao da je teško, ali da je to baš toliko teško kao što smo danas posebno stekli dojam u Domu zdravlja, nisam znao. To je pokazatelj i odnosa prema ovoj sredini i zaista mislim da će ovo podrazumijevati malo veći angažman svih, prije svega Županijske Vlade, a ja ću sa svoje strane, zaista, obaviti razgovor sa političkim liderima stranaka koje ovdje čine većinu, i vrlo jasno reći što sam vidio.“
Jedinstvena ocjena je da ovom zapostavljenom području BiH treba više pomoći, istaknuo je i veleposlanik Jonathan Moore, šef Misije OESS u BiH: „I to ne s praznim nekim riječima, ne s praznim obećanjima, nego stvarno potvrditi da ovaj kraj nije zaboravljen, da možemo s nekim konkretnim praktičnim resursima biti tu.“
Budući da ih, izuzev u predizborno vrijeme, ne posjećuju visoki dužnosnici, pa ni oni iz srpskog naroda, Glamočaci ne očekuju mnogo ni od ove posjete, pa ni prvi među jednakima, načelnik općine Radovan Marković: „Istina je da Glamoč nikada nije posjetio niti jedan član Predsjedništva BiH, no i to Predsjedništvo ne funkcionira kako treba, sad jesu, pa nisu, pa je tako i sve drugo u ovoj državi. Ono što znam, znam da se ne mijenja mnogo šta na ovim prostorima i znam da je život u ovim općinama gdje mi živimo već na rubu nekakve egzistencije ili na rubu onoga što zdrav um može podnositi.“
Mladost odlazi, a umirovljenici su najčešće mušterije u jedinoj ljekarni u gradu, potvrdila je to i Bosiljka Lučić, farmaceutska tehničarka te dodala: „S niskim primanjima umirovljenici uzimaju više na teku, čekaj dok bude mirovina, pa tako iz mjeseca u mjesec. Sve su to kroničari, sve su to dijabetičari, tlakaši, a traženi su i antidepresivi.“
Svjetliji primjer tog dana bila je posjeta govedarskoj tvrtki „Šišović“ nedaleko od grada na rubu crnogorične šume s ogromnim prostranstvom Glamočkog polja ispred štalskih objekata. Farma i cijela tvrtka uspješno posluju, proizvode za domaće i ino tržište a najviše izvoze u Tursku. Unatoč pomalo neugodnom mirisu, visoko je izaslanstvo, pa tako i mi sami, prošlo kroz štalske objekte. Uz ogroman šumski potencijal, poljoprivreda i stočarstvo su ono na čemu Glamoč jedino i može bazirati svoj razvoj, a što je, uglavnom, osnovni izvor prihoda njegovim žiteljima, budući su svi prijeratni industrijski kapaciteti uništeni.
