Gospa Hasanbegović, poznata sanska primalja, nakon puna četiri desetljeća profesionalnoga i savjesnog rada, otišla je u zasluženu mirovinu, piše Večernji list BiH. S pravom se kaže kako je najsretniji trenutak u životu jedne žene onaj kad postane majka, a Hasanbegović ga je puno puta podijelila sa sretnim majkama. Kaže kako joj je najveće životno i profesionalno zadovoljstvo to što je desetljećima svoj posao obnašala odgovorno i savjesno i što nikad na njezin rad nije bilo pritužbi.
Humano zanimanje
Premda nije vodila evidenciju koliko je žena porodila, taj broj mogao bi dosegnuti i pedeset tisuća. Za posao primalje se, kaže, opredijelila stjecajem okolnosti, jer je kao dijete bila vrlo boležljiva te često boravila u zdravstvenim ustanovama. - Nekako mi se sviđalo to što rade medicinske sestre, tako da sam nakon okončanja osnovne upisala Srednju medicinsku školu u Banjoj Luci. S obzirom na ostvareni uspjeh u obrazovanju, odabrali su jedan razred za zanimanje akušerka i ja sam se našla među njima - kaže ova sanska primalja. Kaže kako se nekad u zdravstvenim ustanovama obavljao veliki broj poroda, što sada i nije slučaj. Prisjeća se kako se samo u Sanskome Mostu godišnje rađalo oko osam stotina novorođenčadi. - Ne može svatko biti primalja, tim se pozivom mogu baviti samo osobe koje krase humanost i čovjekoljublje. Osim toga, treba imati čelične živce i strpljivost, ali biti i dobar psiholog, objašnjava Hasanbegović. U svojem poslu, kako ističe, imala je mnogo lijepih, ali i teških trenutaka. Prisjeća se kako joj je najteže razdoblje bilo neposredno po okončanju rata, kad je bila jedina primalja koja je obavljala porode u Sanskome Mostu. Tad je u svega nekoliko mjeseci obavila oko četiri stotine poroda. Kaže kako su se tada svi kompliciraniji slučajevi slali u Županijsku bolnicu “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću, koja je udaljena oko 120 km. Prema njezinim riječima, više od stotinu novorođenčadi rođeno je na toj dugoj cesti za Bihać, a porodi su nerijetko bili stresni i traumatični. - Bilo je zanimljivih događaja, jer su se porodi obavljali u improviziranim uvjetima u vozilu koje bi zastalo negdje u šumi.
Porodi tijekom puta
Jednom prigodom uspješno smo porodili ženu i pozvali smo njezina supruga, koji je bio u pratnji, da pridrži dijete. Međutim, to je za njega bilo toliko stresno da je pozvao policajca da to učini umjesto njega - dodaje sa smijehom. Kaže kako su drugom prilikom bili prisiljeni otvoriti vrata ambulantnog vozila kojim su prevozili trudnicu kako bi im njezin suprug, koji je putovao svojim automobilom, farovima posvijetlio postupak poroda. - Posebno mi se urezao u sjećanje jedan težak porod koji se također dogodio tijekom puta. Tada nam je suprug rodilje pištoljem prijetio da nećemo preživjeti ako se njoj ili djetetu nešto loše dogodi. To je za mene bio najteži porod - kaže Hasanbegović. No sve stresne situacije liječi prvi plač novorođenčeta, kada svima padne veliki kamen sa srca, zaključila je Hasanbegović.
