Prvi napisi o proizvodnji i prodaji duhana u Hercegovini nalaze se u dubrovačkim arhivima. Karlo Rotim u svom monografskom izdanju "Široki Brijeg" navodi da postoji pisani trag u kojem se spominje trgovina duhanom između Dubrovačke Republike i hercegovačkih susjeda 1676. godine. Hrvoje Mandić u časopisu "Vitko" ističe da je proizvodnja duhana u Hercegovini započeta sredinom 17. stoljeća, a fra Ivan Franjo Jukić 1842. godine piše da su turske vlasti uvele monopol na duhan 1871. godine. No, dolazi do Hercegovačkog ustanka i Berlinskog kongresa 1878. godine. Samo dvije godine potom donosi se Zakon o osnivanju monopola na području BiH. Te, 1880. godine osnovana je Tvornica duhana u Mostaru. Nakon toga utemeljena je Samostalna bosanskohercegovačka duhanska režija koja je imala svoju tvornicu u - Berlinu! Otkupni ured (duhanska stanica) utemeljen je 1912. u Širokom Brijegu, a za njegovo utemeljenje posebno je zaslužan fra Didak Buntić! Zahvaljujući ponajviše fra Dominiku Mandiću, 30-ih godina prošlog stoljeća sagrađena su dva velika skladišta i upravna zgrada. Širokobriježani su stanicu za otkup i obradu duhana zvali - "Dogana", piše Večernji list. U Rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića stoji da pojam dogana znači carina, carinarnica, duhanski otkupni ured (u Hercegovini), palača dužda, isto što i divana, divona.
Prva "ozbiljnija" proizvodnja duhana u Širokom Brijegu vezana je uz 1914. godinu, kad je oko 1800 proizvođača proizvelo 480 tona duhana. Broj sadilaca duhana rastao je pa je 1926. godine na području Širokog Brijega bilo više od 3500 kućanstava koja su se bavila uzgojem duhana. Najviše uzgajivača duhana u širokobriješkom kraju bilo je 1940. godine - čak blizu 4000, a proizvedeno je i otkupljeno u širokobriješkoj "Dogani" 1500 tona. Duhanska stanica u Širokom Brijegu najviše je duhana otkupila 1957. godine - oko 1800 tona. Više je otkupljivala samo otkupna stanica u Grudama, koja je osnovana nakon Drugog svjetskog rata.
Fra Didak Buntić, graditelj, prosvjetitelj i narodni tribun, žestoko se borio kod vlasti da se hercegovački duhan kvalitetnije vrednuje. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije žandari i financi (u narodu zvani "vilanci") bili su više nego okrutni prema hercegovačkim uzgajivačima duhana. Nisu smjeli imati ni praznu duhansku kutiju u džepu, a mnogi su znali progutati zapaljenu cigaretu duhana s vlastite njive kad bi u blizini vidjeli žandara ili financa. Mnogi su morali nekako prošvercati dio svoga duhan kako bi prehranili obitelj, a kao kazna uslijedila bi zabrana uzgoja, što je mnoge Hercegovce otjeralo i do Amerike. Izrezani duhan za nelegalnu prodaju zvao se "škija", prema turskoj riječi "eškija", koja znači - hajduk!
Kompletan članak čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...
