Sitna kiša već je prestala padati kad je 19-godišnjak, nešto prije 10 sati, krenuo prema zagrebačkoj Osnovnoj školi Prečko. Dobro je znao kamo ide, a ni put nije bio dug - osam godina pohađao je tu školu, a i stanuje u blizini. Zamotao se u jaknu. Zaista nije bilo potrebe za kapuljačom, no on ju je ipak navukao na glavu. U školu je ušao taman kad je zvonilo za završetak drugog sata zadnjeg dana nastave prije praznika.
Zadnji dan nastave poseban je dan. Niti će učiteljice i profesori pitati, niti se pišu testovi, sve je gotovo i ostaje samo zabava. Još kad je zadnji dan prije božićnih blagdana, kao što je bio u petak, jedina obaveza djece iz Osnovne škole Prečko bila je da ujutro ne zaborave od kuće ponijeti dar za prijatelje u razredu. Taman su prije nekoliko tjedana dogovorili da će organizirati "tajnog djeda Božićnjaka", izvlačili su imena suučenika kojima će u petak, netom prije nego što i službeno počne veselje, darivati neku sitnicu.
U petak i jest bio poseban dan. Ali ne onakav kakav bi itko ikada poželio. Za cijelu školu, učenike, nastavnike i roditelje, dan koji ih je ostavio u najgorem šoku i strahu, za 19-godišnjaka dan kad je ušao u tu školu s posebnim ciljem, za dvoje učenika dan kad su bezumno izbodeni, za jednu učiteljicu dan kad su liječnici počeli borbu za njezin život, a za jednu 7-godišnje dijete, koje je tek krenulo u školu, zadnji dan života.
U Zagrebu je, netom prije 10 sati, jedan 19-godišnjak ušao u Osnovnu školu Prečko i nožem napao učiteljicu i djecu, a potom pokušao samoubojstvo. Jedno dijete je preminulo, a ostali - djeca i učiteljica - prebačeni su u bolnice. Tako glasi suha vijest o tragediji u osnovnoj školi u tom zagrebačkom naselju. Tako glasi vijest za koju se, do nedavno mislilo, da je moguća samo u SAD-u, a sada je stigla i u Hrvatsku.
Pored škole, na blatnoj livadi, stajala je jedna žena s povećom torbom i buljila u prazno. Bilo je oko podneva, nakon što je sve bilo gotovo, nakon što su krvavo poprište napustila vozila hitne pomoći, helikopter, službeni auti ministara. Automobil koji se zaustavio pored nje poprskao ju je blatom. Nije ni primijetila. Iz auta je izašla druga žena, primila je pod ruku i vodila da sjedne. Ukočenim hodom jedva je prošla nekoliko koraka, lice joj je bilo skamenjeno, blijedo i mokro. Iz očiju su joj tekle suze. U šoku je samo ponavljala: Ne, ne, ne... Bila je to učiteljica razreda iz kojega je bilo jedno stradalo dijete. Sve je vidjela, ali prekasno da išta može učiniti u tih kobnih par minuta do 10.
Taman je završio drugi sat i počeo odmor. Učenici prvih, drugih, trećih i petih razreda nahrupili su u hodnike. Tad nastaje strka, trči se tamo-amo, djeca se igraju, sudaraju... Nikome nije bilo neobično što se među njima odjednom našao i prilično visok tip kojemu, očito tamo nije bilo mjesto. – U našu školu ulazi kako tko hoće, posebno pod odmorom. Imamo portu, ali na njoj većinu vremena nema nikoga, osim ako se ne nađe čistačica, ali ni ona neće upitati nekoga tko ulazi tko je i što treba – govori nam jedna učenica. Uopće je ne čudi da je 19-godišnjak mirno ušetao. – Kad je tako – kaže.
Nije sama. Oko škole su odmah došla djeca koja imaju nastavu poslijepodne. Zapravo, imaju ili nemaju, nitko im nije javio. Nitko nije javio ni roditeljima mališana koji su ujutro bili u školi da se dogodio ogroman sigurnosni propust i da su im djeca napadnuta. Roditelji pucaju od bijesa – neosigurana škola, osim videonadzorom, nije ni mogla spriječiti krvavi pohod.
Napadač je, kad je već počeo treći sat, upao u jedan od prvih razreda i nasrnuo na nastavnicu. Zašto? Je li mu ta žena, za koju učenici kažu da je dobra i draga, bila nastavnica? Ne znaju. Ako mu se slučajno zamjerila, zašto je čekao toliko godina da se osveti? A onda, što su mu kriva djeca? Pitanja i pitanja... Policijskim očevidom policija će prikupiti sve korisne tragove, razgovarati s očevicima te izuzeti snimke videonadzora ako ga ima.
Osim toga, razgovarat će i s osobama iz okruženja 19-godišnjaka te pokušati utvrditi što mu je bio motiv, je li napad planirao, ako je zbog čega, tko mu je bio primarna meta... Razgovarat će se i s ozlijeđenom djecom i učiteljicom, čim to njihova zdravstvena stanja dozvole. Isto tako, policija će sigurno pretražiti i njegov mobitel i kompjuter ako ga ima, sve u pokušaju da sklopi kriminalistički mozaik. Istraživat će se i kuda se 19-godišnjak kretao, ali i kako je ušao u školu. Svi tragovi koji se nađu bit će poslani na vještačenje, a nakon što očevid bude gotov policija će podnijeti kaznenu prijavu protiv 19-godišnjaka.
Djelić uvida dao je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović kazavši kako je 19-godišnjak ranije evidentiran zbog psihičkih smetnji, čak i prije nekih godinu dana zbog pokušaja suicida. Suicid je pokušao i jučer, nakon krvavog pohoda. Upao je u prvi razred. – Tamo, vidite učionicu na kraju zgrade, tamo mi je bio bratić, ide u 1. razred. Ovaj je upao u razred do njegova – govori nam jedan učenik.
Nije samo napravio pokolj u tom razredu, napao je i učenike viših razreda. Vrištanje i galama prolomili su se školom kad je 19-godišnjak krenuo nasumično ubijati: Bježite, sakrivajte se, vikalo se. Djeca su legla ispod klupa, neki su pokušali pobjeći kroz prozor. Napadač se nije dugo zadržao u školi – izletio je iz nje u roku nekoliko minuta. Oni koji su se tad našli kod škole vidjeli su mladića kako trči, a za njim potjeru. Nedaleko od škole nalazi se Dom zdravlja. Uletio je u njega, zaključao se u WC i nanio si ozljede. Potjeru je vidio Dalibor Šver, zaposlenik firme blizu mjesta tragedije
– Vidio sam da su ljudi po cesti počeli trčati, vikati: 'Drži ga" te "Evo ga, tu je unutra, krvav je. Ima krvave ruke. Ima nož, uletio je u Dom zdravlja." Isti čas pojavili su se specijalci. Rekli smo im da je navodno unutra, u Domu zdravlja. Opkolili su Dom zdravlja sa svih strana. Trajala je ta situacija. Na kraju sam vidio da su ga izveli u kola hitne. Djelovao je rastreseno, imao je krvavo lice i raščupanu kosu, možda nadrogiran. Ali jako rastreseno, kao da ne zna što mu se zbiva. Vodili su ga – ispričao je Šver.
To je bio i jedini glasan trenutak u Prečkom. Nad kvart je pala tišina. Tu i tamo netko bi došao vidjeti, u tišini, otresao glavom u nemoći, nevjerici, jadu i potpunom slomu pri pomisli da su stradala djeca. WC u Domu zdravlja bio je prekriven krvlju, ali razredi u školi ostali su njome preplavljeni. Posvuda krv, krv i samo krv. I mrtvo tijelo. Kad je napadač izletio iz škole, djecu su izveli na stražnju ulaz. Brzo, brže, govorili su im. Ipak, i oni koji nisu bili u nesretnim razredima, vidjeli su strahotu – vidjeli su mrtvo dijete i krv.
Na školskom dvorištu, gdje su ih sve izvukli, neka djeca su pala u nesvijest, druga su povraćala. Dio djece nije mogao prozboriti ni riječ. Od šoka su zanijemila. Njima svima apsolutno je potrebna pomoć, i to što prije. Ministar obrazovanja Radovan Fuchs kazao je kako su odmah poslani timovi za krizne situacije koji će u narednom periodu raditi sa svim učenicima i roditeljima škole.
Roditelji, koji su slučajno doznali što se događa, ili su vidjeli strku, ili ih je netko od drugih roditelja nazvao, trčali su prema školi, ne obazirući se na policijske trake kojima su ogradile prilaze školi i policajce, u uniformama i bez njih, kojima je vrvjelo poprište i perimetar. Roditelji su trčali i između vozila hitne pomoći koje su dolazila jedna za drugim: prvo, drugo, treće... Medicinski helikopter je sletio i uzletio.
Hitna pomoć dobila je poziv u 9.58 sati, prijavljen je napad nožem s više ozlijeđenih. Na mjesto nesreće krenulo je čak sedam timova hitne i helikopter. Na mjestu nesreće bilo je šestero ozlijeđenih - učiteljica, počinitelj i četvero djece, od kojih je jedno dijete podleglo ozljedama na licu mjesta, gdje je bezuspješno reanimirano. Jedno je dijete, petnaestogodišnjak, helikopterom prebačeno iz te krajnje zapadne gradske četvrti na istok grada, na helidrom Kliničke bolnice Dubrava, odakle je kolima hitne pomoći pod sirenom i rotirkama prevezeno u KBC Zagreb. Dječak je operiran i stanje mu je stabilno i nije životno ugrožen.
– Imao je dvije ubodne rane, jednu manju ubodnu ranu vrata i jednu veću ubodnu leđa, gdje je došlo do ozlijede mekog tkiva i krvnih žila – rekao je prof. Drago Prgomet, predstojnik Klinike za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata KBC-a Zagreb. Očekuje se da će postoperativni oporavak petnaestogodišnjaka trajati desetak dana, nakon jednog do dva dana u jedinici intenzivnog liječenja, a svoje će obveze moći obavljati kroz tri do četiri tjedna.
Drugo dvoje djece u dobi od 7 i 11 godina, kolima hitne pomoći prebačeno je u Kliniku za dječje bolesti Zagreb, u Klaićevu. – Djeca imaju više ubodnih rana koje se karakteriziraju kao teške tjelesne ozljede. Zbrinuta su u jedinici intenzivnog liječenja i trenutačno su izvan životne opasnosti – rekla nam je v. d. ravnatelja u Klaićevoj doc. Iva Hojsak. Budući da se tjelesne ozljede koje su zadobili klasificiraju kao teške, ali i zbog nadzora i dijagnostičkog postupka, smješteni su u jedinicu intenzivnog liječenja.
50-godišnjoj učiteljici zadao je čak 18 ubodnih rana po prsnom košu i licu. Ona je operirana i nalazi se u jedinici intenzivnog liječenja, stabilno je, ali do zaključenja ovog izdanja još je bila životno ugrožena. Počinitelj je također u jedinici intenzivnog liječenja pod pratnjom policije, sediran je i te su i njemu sanirane rane koje si je sam nanio.
Roditelji djece iz OŠ Prečko doživjeli su najgori trenutak u životu. Oni koji su u petak uopće mogli govoriti, kazali su kako su nahrupili u školu, panično tražeći svoje dijete, ali i da im oni koji su sretali nisu znali reći ni gdje su djeca niti kako su. – Najgori trenuci u mom životu. Najgori. Dijete mi je u prvom razredu, trčao sam po njega, nisam ga mogao naći. Nisu mi znali reći je li živo – kaže nam jedan tata koji je, kao i drugi roditelji, odmah odveo dijete kući. Njegovo je dijete, na sreću, dobro. Roditelji ozlijeđene djece odmah su ih pratili u bolnice. I to je sreća. Jer je jedna mala, tek 7-godišnje dijete, ostalo u školi. Nju su odvezli u najgore mjesto, mrtvačnicu. Zadnji dan nastave bio je i zadnji dan njegova tako kratkog života.
