Nekad je magarac bio simbol južnohercegovačkog sela. Bez obzira na brojna imena i nazive - magare, kenjac, tovar, živinče, beštija.., od kojih neka primijenjena na ljudsku vrstu imaju pogrdna značenja, bio je i ostao poseban i zanimljiv.
Svjedoči o tome i knjiga kolege Mladena Vukovića “Magare gre u raj” (Split, 2013.), satkana od priča, poslovica, aforizama i pjesama o magarcu. Riječ je o velikoj knjizi od 260 stranica sage o ovoj životinji.
Poseban status
Toliko je toga dala hercegovačkoj, naravno, i dalmatinskoj sirotinji, a ni izbliza nije tako opjevana i opisana.
Da magarac uživa poseban status u ljudskoj povijesti, kolega Vuković ilustrira podatkom da je u Bibliji, Starom zavjetu, jedna od najspominjanijih životinja – spominje se 173 puta, jedino ga je ovca pretekla.
Što je to natjeralo pjesnike i ine da mu posvete toliku pozornost? Jednostavno, njegova životna sudbina.
U Hercegovini, kao i u Dalmaciji, smatrao se sirotinjskim konjem, dakle, bio je stvar prestiža.
Za nošenje tereta držala su ga kućanstva bez “muške glave”, staračka kućanstva ili jednostavno siromašniji dio puka koji za držanje konja nije mogao osigurati uvjete. Za razliku od konja, koji bez obzira koliko žedan bio, neće se napiti prljave vode, magarac je morao piti i jesti sve, odnosno ono što mu je na raspolaganju.
Najskuplji sir
Nerijetko su to bili okrajci, uz ceste gdje je rasla prašnjava trava, okrajci njiva, izvršena slama, ako bi mu se posrećilo da jede sijeno, to je za njega bio praznik. Naravno, bez obzira na oskudnu prehranu i nepodesne uvjete, morao je raditi, trpjeti i nositi. Tu popusta nije bilo.
Slike ne tako davne prošlosti juga Hercegovine proletjele su nam pred očima kad smo u Gabela Polju, uz okrajak ceste, spazili pulina. Inače, pulin, pulac, pulinčić naziv je za malo, kako bi se reklo, odraslijeg magarca, odnosno magarčića, dok su Hercegovci mlado tek okoćeno magare zvali pule. Međutim, za razliku od svojih predaka, ovaj radoznali ljepotan nije osuđen na okrajak zbog neimaštine, nego zbog rekreacije, jer danas magarca zbog djece ili nostalgije nabavljaju imućniji Hercegovci.
Zanimljivo je bilo i njegovo ponašanje, kad smo mu se htjeli približiti, naćulio je uši što se u pravilu tumačilo - ne prilazi, pokušat će ugristi ili se zadnjom nogom ritnuti.
Na naše zadovoljstvo pulinčić se brzo odobrovoljio, valjda procijenivši da mu nismo opasnost, čak je na škljocanje aparata i pozirao.
Još jedna zanimljivost o magarcu, smatra se najstarijom pripitomljenom životinjom, u njegovom mlijeku se kažu, kupala čuvena egipatska kraljica Kleopatra, a danas najskuplji sir na svijetu je od mlijeka magarica, kilogram je 1000 dolara.
Nije to samo zbog rijetkosti i kvalitete, nego i činjenice da je za njegovo spravljanje potrebno, kažu, 25 litara mlijeka, što je opet količina koju jedna magarica može dati za dvije godine.
