Koliko je Hercegovina bogata tragovima prošlosti nabolje govori podatak da i danas postoje neistraženi lokaliteti. Špilja Badanj u blizini Stoca, nakon gotovo 30 godina, ponovno će istraživati tim arheologa u sklopu projekta “Definiranje kulturnih granica u europskom mlađem paleolitiku: Arheologija i umjetnost stijena u istočnoj Europi”, čiji je voditelj Aitor Ruiz Redondo sa Sveučilišta iz Southamptona.
Baslerov rov
“U špilji Badanj ponovno ćemo istražiti profil Baslerova rova kako bismo razjasnili stratigrafiju i uzeti uzorke za usporedbu. Provest ćemo geomorfološku analizu stratigrafskog slijeda, uključujući i sedimentološku i granulometrijsku analizu nove”, najavili su iz Javne ustanove Radimlja Stolac. Arheološke cjeline otkrivene tijekom iskopavanja analizirat će se i interpretirati u suradnji s različitim stručnjacima, a također planirano je proučavati druge srodne materijale iz prethodnih iskopavanja poput ukrasa iz pećine Badanj, prenosi Fena.
Područje istraživanja ključno je za analizu prijelaza iz srednjeg u gornji paleolitik u Europi, a relevantnost ove studije doprinijet će razumijevanju geografske složenosti ranog simboličkog ponašanja i njegove implikacije za ljudsku evoluciju.
Suradnici voditelja projekta Aitora Ruiza Redonda su Ivor Karavanić i Nikola Vukosavljević sa Sveučilišta u Zagrebu, Krešimir Raguž iz Konzervatorskog odjela iz Karlovca te Catherine Ferrier sa Sveučilišta u Bordeuxu, dok je partner iz Bosne i Hercegovine Javna ustanova Radimlja Stolac.
Ovaj projekt, koji financira Britanska akademija iz Londona, pružit će prvu sveobuhvatnu analizu arheoloških nalazišta na Balkanu te procijeniti podrijetlo i širenje špiljske umjetnosti na istoku Europe.
Inače, arheološko područje Badanj, smješteno kod sela Borojevići, šest kilometara zračne linije zapadno od Stoca, proglašeno je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2003. godine.
Arheološkim putem ovo je nalazište datirano u kasno razdoblje mlađeg paleolitika - kasnog epigravettiena, tj. od 13.000 do 12.000 godina prije Krista. Nalazište je otkriveno 1976. godine. Uz potkapinu nađena je gravura, i to je prvi nalaz te vrste na istočnoj obali Jadrana.
U istraživanjima od 1976. do 1979. godine došlo se do saznanja o glavnom prapovijesnom razdoblju na ovom nalazištu.
U drugoj kampanji arheoloških istraživanja od 1986. do 1987. godine postavljeno je nekoliko ciljeva: analiza materijala po slojevima u cilju izrade buduće detaljne regionalne paleolitičko-mezolitičke kronologije; rekonstrukcija prirodne okoline Badnja, uključujući i paleogeografske uvjete; stvaranje slike o organizaciji djelatnosti unutar zajednice.
Razvijanje i izražavanje paleolitičke špiljske umjetnosti i simbolike često se smatralo iberijskim, francuskim i talijanskim fenomenom. Iako su neke moderno uređenje špilje pronađene drugdje (UK, Njemačka, Češka, Rumunjska, Rusija, Južna Afrika, Indonezija, Australija), nepravilna distribucija umjetnosti stijena mlađeg paleolitika (uključujući velike praznine između tih izoliranih otkrića) dovela je do gotovo ekskluzivnog istraživanja usredotočenog na jugozapadnu Europu.
Ekskluzivno istraživanje
Jedna od tih praznina je ona koja utječe na srednju i jugoistočnu Europu. Na 1000 kilometara između Fumanea (Italija) i Coliboaie (Rumunjska) nije otkrivena nikakva uređena lokacija mlađeg paleolitika ostavljajući potonju potpuno izoliranom.
Unatoč tom velikom napretku, još uvijek ima nekoliko pitanja na koja treba odgovoriti. Što je kronologija ove umjetnosti? Može li nastati neovisno o zapadnoj Europi, dolazeći s migracijama AMH - anatomski modernih ljudi iz Levanta? Ili može predstavljati kulturnu difuziju sa Zapada na Istok? Povezuju li značajke ove umjetnosti populaciju s drugima iz “klasičnih” područja u jugozapadnoj Europi ili treba definirati novi simboličko-kulturni teritorij? •
