U studenome prošle na državnoj, a u ožujku ove godine na federalnoj razini potpisani su sporazumi koalicijskih partnera kojima je trasiran put uspostavi Vijeća ministara BiH i Vlade Federacije, piše Večernji list BiH.
Konkretni rezultati postoje iako se i neki od potpisnika slažu u ocjeni kako se trebalo i moglo uraditi više. Ipak, imajući u vidu višegodišnji zastoj, posebno na državnoj razini, te zadnju političku krizu, bh. vlasti onim što je urađeno u nekoliko mjeseci mogu biti zadovoljne. Vijeće ministara BiH uglavnom funkcionira na načelu dogovora i konsenzusa, bez izazivanja kriza. Umnogome zasluge za to pripadaju predsjedateljici Borjani Krišto, koja nastoji diplomatski prevladati sve moguće konfliktne situacije. Primjer za to je nedavni sastanka u Bruxellesu. Neki od važnih propisa na europskom putu usvojeni su u formi zakonskih nacrta i, unatoč brojnim kritikama, jasno je kako se u parlamentarnoj proceduri sve manjkavosti mogu ispraviti. U tom kontekstu treba promatrati i određene kritike tih dokumenata koje dolaze od međunarodnih saveznika.
Suradnja sa susjedima
Uglavnom, želja za napretkom i dogovorom prepoznata je od Bruxellesa do Washingtona i to se jasno naglašava i na susretima koje svi bh. dužnosnici, a ponajviše predsjedateljica Borjana Krišto i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, imaju sa svjetskim dužnosnicima. Značajan iskorak napravljen je i na jačanju dobrosusjedske suradnje, a što je također najavljeno prilikom potpisivanja koalicijskih sporazuma. Najbolji primjer tomu je nedavno održana zajednička sjednica Vijeća ministara BiH i Vlade Hrvatske. Tek treća takva sjednica uopće dolazi u ranoj fazi mandata aktualnog Vijeća ministara i budi nadu da će to biti obrazac djelovanja dviju država na rješavanju svih otvorenih pitanja, kao i onih od zajedničkog interesa. Postoji dogovor o jačanju suradnje i s Vladom Srbije, o čemu su razgovarali nedavno i resorni ministri dviju zemalja. Na državnoj je razini deblokiran i proces imenovanja čelnih ljudi u cijelom nizu važnih institucija. To je također plod političkog dogovora i stabilnog međusobnog povjerenja među političkim partnerima. Veliki je plus i početak rada na izbornoj reformi, a na što su se kreatori nove vlasti obvezali potpisivanjem sporazuma.
Proces je trebao početi odmah nakon uspostave vlasti na svim razinama i to se imenovanjem radne skupine dogodilo neposredno nakon izbora Vlade Federacije BiH. Vidjet ćemo koliko će biti učinkovita ta radna skupina i kako će eventualno dogovorena rješenja proći u državnom Parlamentu. No, ozbiljan je to test za aktualnu vlast, posebno u vremenu najnovije krize izazvane odlukama RS-a vezanim uz Ustavni sud. Kada je federalna razina u pitanju, tu je vidljiv napredak. Parlament još ne zasjeda željenom dinamikom, ali postoji jasna većina, što proteklih godina nije bio slučaj. Vlada također poduzima prve mjere, a pravi reformski zamah tek se očekuje. Očito je da i novom premijeru i ministrima treba neko vrijeme kako bi potpuno ušli u dubinu svih problema koji su ih dočekali. No, za sada ni tu nema većih prijepora.
Županijska razina
Na županijskoj je razini situacija šarolika. Želja izbornih pobjednika bila je da se vlast uspostavi po vertikali, što znači da iste stranke formiraju vlast od državne, preko federalne do županija. Zbog specifičnosti pojedinih županija to baš i nije bilo realno svugdje provesti. Posavska i Zeničko-dobojska županija su one u kojima struktura vlasti približno odgovara onoj na razini FBiH. Iznimka je činjenica da je dio vlasti u ZDŽ-u i DF, koji je na federalnoj razini u oporbi. HDZ BiH zbog dominacije čini vlast u Zapadnohercegovačkoj županiji, dok je u Sarajevu ponovno na vlasti “trojka”. SDA je uspio sa svojim koalicijskim partnerima zadržati vlast u Tuzlanskoj županiji, a ponovno je dio vlasti i u Unsko-sanskoj, prostoru gdje je proteklih godina bio u oporbi. To je jedna od županija u kojima “trojka” nije izdržala test i raspala se. Specifična je i Srednjobosanska županija, gdje je potreba za dvotrećinskom većinom jednostavno uvjetovala ponovnu koaliciju HDZ-a BiH i SDA. To je ujedno i prostor gdje savez starih koalicijskih partnera i najbolje funkcionira. Još dvije županije moraju u vlasti imati dvije trećine parlamentarnih zastupnika, zbog čega je uspostava vlada u njima prilično komplicirana. U Hercegovačko-neretvanskoj županiji HDZ traži partnera između SDA i korigirane “trojke”, dok je u Hercegbosanskoj najrealnije savezništvo triju vodećih hrvatskih opcija. U svakom slučaju, županije su priča za sebe i njih ne treba potpuno promatrati u kontekstu odnosa HDZ-a i “trojke”. •
