Nakon što je kroz 2012. godinu šest mjeseci davala svoju 'dobrotu' štićenicima Malog doma u mjestu Subukia u Keniji, Dražana Perković, jedna od prvih članica Humanitarne udruge "Kap ljubavi" iz Tomislavgrada, ponovno se sprema za odlazak na "Crni kontinent", a u međuvremenu je zajedno sa svojim 'kapljicama' kroz projekt "Narukvice prijateljstva" prikupljala pomoć za napuštenu djecu s mentalnim i fizičkim deformacijama u "Malom domu", koji je zajedno sa školom za siromašnu djecu osnovao bh. franjevac i misionar fra Miro Babić, piše Večernji list BiH.
Projekt i donacije
Projekt "Narukvice prijateljstva" krenuo je iz Zagreba, od volonterki koje su zajedno s Dražanom bile u Subukiji. Izrađuju ih lokalno stanovništvo i djeca iz Subukije, priča nam Dražana te dodaje kako su napravljene od kravlje kože.Svaka je različita i lijepa na svoj način, nižu se perlice različitih boja tako da je svaka unikatna.
"Može ih se dobiti za donaciju od 6 KM ili 25 kn u Hrvatskoj. Svaka marka dobro dođe jer se sve to pretvori u hranu, lijekove, školarinu djeci, kazala nam je naša sugovornica te dodala kako je "Kap ljubavi" u protekle četiri godine, kroz različite vidove donacija i kumstava za školovanje djece u Subukiji, prikupila i proslijedila više od 50.000 eura. Često ih pitaju zašto prikupljaju pomoć za Afriku kad i kod nas ima gladnih.
"Slažem se s tim da kod nas ima gladnih, ali, vjerujte, mi apsolutno nismo gladni koliko su oni tamo. Oni zaista nemaju hrane, ali nisu gladni u onom smislu u kojem smo mi gladni. Nama je uvijek malo, a oni se nahrane s tako malo hrane i dobrote i nahrane vas jednim smiješkom, jednim 'hvala'", priča Dražana, a pogled ide u daljinu. U Keniju ide svojim malenim crnim anđelima, kako ih zove.
Uzdah i suze, riječi, pa ponovno suze. Kaže kako je u "Kapima" 'zadirkuju' radi toga, ali da je to jednostavno jače od nje. Puno joj nedostaju djeca iz Malog doma, nedostaju joj stanovnici mjesta u kojem joj je šest mjeseci proletjelo kao šest minuta.
Neponovljivo iskustvo
"Vrijeme provedeno u Africi smatram najljepšim razdobljem u svomu životu. Niti u jednom trenutku nisam bila u opasnosti niti osjetila strah. Osjećala sam se kao dio njih, kao da sam nekada davno živjela s njima. Afrika je više pomogla meni nego ja njoj. Shvatila sam prave životne vrijednosti, naučila cijeniti sitnice. Prijatelji kažu da me i promijenila. Želim zahvaliti dragom Bogu, fra Đoki i svim svećenicima, obitelji i prijateljima koji su mi pomogli svoj san pretvoriti u javu. Zahvala ide i fratrima Miri i Juri i na koncu svim dobrim ljudima koji su postali i koji će postati kumovi afričkoj djeci, svima koji su pomogli i koji će pomagati našim misionarima", gotovo u jednom dahu izgovorila nam je naša sugovornica te odala malu tajnu.
"Ja vjerujem da ću uskoro ponovno tamo. Već imam obećanu kartu od jednog svećenika. Da, ponovno ću otići. Hoće li to biti Subukia, hoće li to biti Ruanda ili će to biti Mombasa, vidjet ćemo. Ja se nadam da će biti Subukia. Imam plan, a Bog će napraviti put."
Tomislavgradske 'kapljice' odazvale su se i pozivu fra Ivice Perića za prikupljanje pomoći djeci župe Kivumu u Ruandi budući da tamošnje stanovništvo rijetko ima obrok svaki dan. Tamošnji misionari uvođenjem jednog svakodnevnog obroka za učenike četiriju osnovnih škola žele motivirati djecu da dolaze redovito na nastavu, jer gladna djeca ne mogu puno naučiti, no, to je već druga priča.
