“Trebalo je pobiti ustaše u Briševu”; “Nek’ su platili glavom UZP-ovci na Stipića livadi” - ove dvije objave izazvale bi zgražanje u većem dijelu bosanskohercegovačke javnosti, no posve je upitno bi li, primjerice, njihovi autori mogli odgovarati po ovdašnjim zakonima, a napose po posve različito protumačenim izmjenama Kaznenoga zakona koje je nametnuo visoki međunarodni predstavnik u BiH Valentin Inzko. Naime, s obzirom na to da se pravnici drže “zakona k’o pijan plota”, onda se postavlja pitanje što je sa zločinima koji do sada nisu procesuirani, za koje nisu utvrđene činjenice, niti će se to, vjerojatno, ikada dogoditi.
Odvjetnici odustaju
Važno je to moralno, političko, ali i pravno pitanje na koje sadašnji zakon ni njegove izmjene neće dati odgovor. Naime, za Briševo, gdje su 24. i 25. srpnja 1992. godine srpske postrojbe ubile 67 hrvatskih civila i vojnika, za sada ne postoji ni jedna presuda, niti bilo kakva drukčija utvrđena “istina” koja bi bila mjerljiva da se negatore tih zločina kazni. Jednak je slučaj i sa zločinom u Doljanima, odnosno na Stipića livadi u općini Jablanici, gdje su postrojbe bošnjačke Armije BiH pobile 39 Hrvata. Sljedeće pitanje koje se otvara nametanjem Inzkova zakona je mogu li u sudnici odvjetnici eventualno sutra optuženih negirati postojanje tih zločina ili pak sudjelovanje njihovih klijenata jer bi se i to moglo smatrati negiranjem ratnih zločina. To se već dogodilo na suđenju za zločine počinjene u Vlasenici. Naime, rasprava nije održana zbog tvrdnje branitelja da ne znaju granicu do koje smiju ići u obrani optuženih za zločin protiv čovječnosti nakon što su na snagu stupile dopune Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine kojima se zabranjuje negiranje zločina protiv čovječnosti. Inače, Inzkova odluka, kakvom je god tumačili u BiH, posebice zbog toga jer je nametnuta, zapravo je samo preslika Okvirne odluke Vijeća Europske unije iz 2008. godine, gdje se definiraju sva ova pitanja koja se tiču ratnih zločina, genocida... To zapravo znači da je u pitanju dio europske pravne stečevine koju bi BiH svakako bila obvezna usvojiti u slučaju približavanja EU. A u tom dokumentu precizno se ističe kako su kaznena djela javno poticanje na nasilje ili mržnju, javno opraštanje, poricanje ili grubo umanjenje zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina koji su definirani Statutom stalnog Međunarodnog kaznenog suda; javno širenje ili distribucija letaka, slika i drugih materijala koji sadrže izražavanje rasizma i ksenofobije…
“Copy/paste” EU
Kada se načela EU-a preslikaju na Inzkovu odluku, zapravo se vidi kako je riječ o “copy/paste” dokumentu koji je uobličen u pravnu normu bh. zakonodavstva. Jedno od važnih pitanja koja će također biti neuređena u BiH je i govor mržnje za koji se sada navode eksplicitne kazne zatvora u slučaju njegova kršenja. Uz javne djelatnike, ponajprije političare, na velikome udaru bit će i mediji, napose portali koji su odavno postali rasadnici govora mržnje, prijetnji, verbalnog nasilja koje se može podvesti gotovo pod sve odredbe izmjena Kaznenoga zakona Bosne i Hercegovine koje je nametnuo odlazeći visoki predstavnik Valentin Inzko. •
Taj zakon je pravno minsko polje kroz koje vas sigurno ne mogu provesti ni oni koji su ga "posijali" minama... Znaci, ni Hrvati nece smjeti govoriti da nije bilo nikakvog "udruzenog zlocinackog pothvata", ali muslimani mogu tvrditi da nikakvih logora za Hrvate nije bilo, ni zlocina, ni brutalnog protjerivanja... jer njih slavni Haaski sud za te zlocine nije ni sudio, pa se pravno ti zlocini nikad nisu ni dogodili!