Često se može čuti kako su odnosi Bošnjaka i Hrvata danas na najnižoj razini u proteklih tridesetak godina, što je vjerojatno i točno, posebice ako se uzme u obzir ozračje koje je u bošnjačkoj javnosti vladalo nakon neslužbene najave da bi visoki predstavnik međunarodne zajednice Christian Schmidt mogao nametnuti navodno za Hrvate povoljne izmjene Izbornog zakona BiH, piše Večernji list BiH.
Mostar kao primjer
Mržnja se danas pojavljuje u obliku koji se može usporediti samo s ratnim godinama, što je poražavajuće za oba naroda. Upravo je jednogodišnji oružani sukob, koji je počeo 1993., a završio Washingtonskim sporazumom 1994. godine, najteže razdoblje u odnosima Hrvata i Bošnjaka. Dva naroda koja se tijekom prošlosti nisu sukobljavala došla su u poziciju da se gledaju preko nišana. Brojne žrtve na objema stranama, ali i teški ratni zločini nad civilima, značajno su opteretili međunacionalne odnose i u kasnijim godinama. Međutim, činilo se kako se posljedice besmislenog rata gube u nastojanjima da se izgradi Federacija kao zajednički entitet, a samim time i Bosna i Hercegovina, zajednička domovina Hrvata i Bošnjaka. Sve je dovedeno u pitanje početkom ovog milenija kada je međunarodni intervencionizam obespravio Hrvate, a bošnjačku politiku ohrabrio da jača svoju dominaciju u Federaciji BiH. To je vrijeme uspostave Alijanse za promjene, prvog poslijeratnog gaženja političkih prava Hrvata. Sve je kulminiralo vojnom intervencijom protiv "Hrvatske samouprave" kada su značajno oslabljene hrvatske pozicije, uključujući Hercegovačku banku kao ključnu financijsku instituciju bosanskohercegovačkih Hrvata. Tada se čak strahovalo od međunacionalnih izgreda, ali zapravo je glavnina nezadovoljstva i razočaranja Hrvata bila usmjerena prema međunarodnoj zajednici, a ne Bošnjacima.
Ipak, današnji trenutak čini se najkritičnijim u novijoj povijesti hrvatsko-bošnjačkih odnosa. Sad su nam kompromis i dogovor najpotrebniji. Ključno je pitanje mogu li Bošnjaci prihvatiti da u BiH žive i Hrvati i da im ne trebaju oduzimati prava. Na tome utemeljen dogovor mogao bi pobijediti sve podjele, mržnju i nazadovanje s kojima je BiH suočena. Da nije u pitanju nemoguća misija, pokazuju primjeri kada su Hrvati i Bošnjaci ipak znali prevladati razlike i doći do dogovora.
Primjer Mostara govori da je dogovor moguć, pa barem i uz dugotrajno pregovaranje i snažno posredovanje te pomoć međunarodne zajednice. Zahvaljujući dogovoru vodećih stranaka dvaju naroda Mostar je prestao biti "grad slučaj" i dobio je priliku birati svoju lokalnu vlast koja danas, unatoč povremenim trzavicama, funkcionira bolje od mnogih drugih u BiH.
Slični stavovi
Hrvati i Bošnjaci trebaju jačati veze oko pitanja gdje postoje istovjetna ili slična stajališta. Strateški i ujedno glavni vanjskopolitički cilj i Hrvata i Bošnjaka jest članstvo BiH u Europskoj uniji. Sva dosadašnja istraživanja javnog mišljenja pokazuju snažnu potporu ulasku u EU kod pripadnika obaju naroda. Forsiranje puta za punopravno članstvo BiH u Uniji podrazumijevalo bi i prihvaćanje europskih standarda u mnogim oblastima, što je itekako važno za izgradnju pravne i demokratske države. Hrvati i Bošnjaci imaju istovjetne, vrlo pozitivne stavove i prema drugom vanjskopolitičkom cilju, članstvu u NATO savezu. Za razliku od Srba, koji su prilično skeptični prema ulasku BiH u ovaj savez, Hrvati i Bošnjaci ne dvoje kako bi sigurnosni kišobran NATO-a bio najbolje rješenje za dugoročnu stabilnost BiH i cijele regije. U tom smislu oba naroda u susjedstvu više su okrenuta Zagrebu nego Beogradu. Gospodarstvo je također važna poveznica između Hrvata i Bošnjaka. Ova dva naroda žive izmiješana u mnogim lokalnim zajednicama i njihova upućenost jednih na druge u gospodarstvu je više nego očita. Na primjeru aktualne federalne Vlade pokazalo se kako je moguće pronaći i zajedničke ekonomske ciljeve koji su itekako ostvarivi. Podatak da je ova "tehnička" entitetska Vlada pokrenula tri velike reforme (mirovinsku, radnu i fiskalnu), koje su važne za budućnost gospodarstva, zorno svjedoči o tome kako postoje zajednički ekonomski ciljevi Hrvata i Bošnjaka. Uz Grad Mostar, pojedine županije unutar Federacije BiH danas su opstale kao jedini istinski multietnički prostori. Nekada uz probleme i međusobne optužbe, ali ipak, Hrvati i Bošnjaci u tim su županijama zajedno postigli mnogo toga u protekla dva i pol desetljeća. Tim je ovo važnije ako se zna da su upravo te nacionalno najviše izmiješane županije - Hercegovačko-neretvanska i Srednjobosanska - u bošnjačko-hrvatskom oružanom sukobu pretrpjele najveća razaranja i stradanja.
Do god su njih dvojica na vlasti,kriza će trajati,a oni će vladat......birači na vamaje.