Udruge priostekle iz Domovinskog rata u Varešu ovog su tjedna prigodnim programom obilježile 23. obljetnicu stradanja i egzodusa Hrvata. Molitvama i svijećama na spomen obilježjima u selima Kopijari i Borovica odana je počast poginulim pripadnicima vareške brigade HVO-a Bobovac i stradalim civilima. Vareš je, inače, posljednja općina u FBiH iz koje je tzv. Armija RBiH protjerala hrvatsko stanovništvo.
Tijekom sukoba HVO-a i tzv. Armije RBIH poginulo je 98 pripadnika HVO-a, svirepo je ubijen 41 civil, silovane su četiri žene a vojnici i hrvatski civili „raspoređivani“ su u pet logora u Varešu, odvođeni u one zeničke i kakanjske a neki od njih u vojno – istražne zatvore u Tuzli i Visokom. Do temelja su spaljena i opljačkana dva vitalna hrvatska sela – Kopijari i Borovica a gotovo šest tisuća vareških Hrvata spas je pronašlo preko teritorija pod kontrolom Vojske RS-a i u hrvatskim enklavama Kreševu i Kiseljaku, podsjeća Dnevnik.ba.
Napad na Vareš tzv. Armija BiH planirala je već početkom ljeta 1993. dok je gotovo sva središnja Bosna „plamtjela“ a vareškom stanovništvu se „rat činio predalekim“. Vareš je neko vrijeme bio boravište brojnim hrvatskim i srpskim izbjeglicama iz Kaknja, Zenice, Travnika.
One, kakanjske, s vladom HVO-a u progonstvu, pokušavale su nekoliko puta sporazumno dogovoriti povratak s vojnim i civilnim strukturama Bošnjaka no svaki puta neuspješno što je „fizički opterećivalo“ Vareš.
U Varešu je „cvijetao šverc“ „svih sa svima“ i zaraćenim je stranama bio podjednako važan. HVO-u zbog doline ka Drini gdje je živjelo 25 tisuća Hrvata i izlaza prema središnjoj Bosni i dijelovima Hercegovine, tzv. Armiji RBiH zbog spajanja Sarajeva, Tuzle i Zenica a VRS-u zbog tzv. krajinskog koridora prema Doboju.
Zauzimanjem sela Kopijari ( 20. i 21. listopada ’93.) koji je bio veza kakanjskog i vareškog HVO-a sudbina Hrvata Vareša bila je posve jasna. Kopijari su do temelja spaljeni i opljačkani, ubijeno je 16 pripadnika HVO-a, šest civila spaljeno a šest odvedeno u logore u Kakanj i Zenicu.
UNPROFOR je o akciji tzv. Armije BiH pisao kao „dobro, obavljenom poslu“, a nakon njihova odlaska posmrtni ostati žrtava sahranjeni su tek 1995.
„Dobro obavljeni posao“ znači je vojnu opsadu Vareša na koju odgovara dio kiseljačkog HVO-a na čelu s Ivicom Rajićem koji u Stupnom Dolu ubijaju 38 bošnjačkih i srpskih civila iako se za potrebe huškačke politike operiralo i brojkom od stotinu osoba. Rajić je zločine u Stupnom Dolu priznao i za njih odgovarao na Međunarodnom sudu u Haagu.
Nakon zločina u Stupnom Dolu medijska propaganda o „nepodnošljivom životu Bošnjaka“ u Varešu se nastavila a sam Alija Izetbegović za akciju zauzimanja Vareša rekao je kako je to bila „preventivna mjera da se ne bi ponovio Stupni Do“.
Napad na Vareš pripremao se od srpnja 1993. kada je Refik Lendo (današnji načelnik općine Novi Travnik) ispred 3. Korpusa tzv. Armije BiH inzistirao na tome a u kolovozu u Vareš ulazi brigade 2. i 3. korupsa tzv. Armije BiH.
Ulaskom postrojbi Šerifa Patkovića i Sakiba Mahmuljina u Vareš, u jednoj večeri, 3. na 4. studeni, grad napušta šest tisuća ljudi. Selo Borovica je to temelja spaljeno i opljačkano, vojnici HVO-a zarobljeni, šest civila spaljeno, crkva devastirana a za nestalima se još uvijek traga.
Za etničko čišćenje i stradanja Hrvata Vareša još nitko nije osumnjičen niti procesuiran. Refik Lendo koji je bio jedan od ključnih ljudi u pripremi napada na Vareš danas je treći mandat za redom načelnik u Novom Travniku; Šerif Patković bivši zapovjendik 7. muslimanske brigade (op.a. brigada sastavljena od vojnika tzv. Armije BiH i pripadnika El-Mudžahida, Alija Izetbegović je proglasio „Slavnom 7. muslimanskom brigadom) bio je ministar branitelja Zeničko-dobojske županije i vijećnik u GV Zenica a protiv Sakiba Mahmuljina vodi se sudski postupak na Sudu BiH za zločine nad srpskim civilnim stanovništvom na Vozući, piše Dnevnik.ba.
Za egzodus hrvata iz Varesa prvenstveno je kriva hrvatska zlocinacka politika na celu sa Franjom Tudjmanom. Tek na drugom mjestu je bosnjacka zlocinacka politika na celu sa Alijom Izetbegovicem.