Jedan od rijetkih živih svjedoka burnih događanja uoči izbijanja rata je hrvatski član Predsjedništva BiH Franjo Boras. Ovaj devedesetogodišnjak, koji je bio žrtva komunizma, a 1990. izabran u Predsjedništvo, svjedoči o tim danima, ali i interpretacijama događaja, posebice u kontekstu obrane Hrvata i Herceg Bosne.
Što je prethodilo prestanku vlasti Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (SRBiH)?
- Međunarodna je zajednica priznanje suverenosti BiH uvjetovala prethodnim održavanjem referenduma. Udovoljavajući tom zahtjevu, Skupština SRBiH raspisala je referendum za suverenu i samostalnu BiH koji je organizirala i provela Vlada 29. veljače i 1. ožujka 1992. Na referendum je izišlo 63,4% birača, a za suverenu i samostalnu BiH glasovalo je 62,68%. Srpsko pučanstvo u BiH, što svojom voljom, što pod pritiskom SDS-a, nije izašlo na referendum. Većinom glasova Hrvata i Muslimana/Bošnjaka na referendumu BiH je ispunila uvjete Badinterove komisije i tako dobila međunarodno priznanje Europske zajednice, SAD-a i ostalih zemalja svijeta. Nakon provedenoga referenduma Skupština SRBiH donijela je 3. ožujka 1992. Deklaraciju o neovisnosti SRBiH, bez sudjelovanja zastupnika SDS-a, ali uz potpunu podršku hrvatskih i muslimanskih/bošnjačkih zastupnika. Na sjednici Skupštine SRBiH 15. ožujka 1992. Radovan Karadžić najavljuje rat i nestanak muslimanskog naroda ako dođe do međunarodnog priznanja SR BiH. Bez obzira na ove prijetnje, hrvatski, muslimanski i ostali zastupnici (155) usvajaju zahtjev za međunarodno priznanje BiH. Države članice Europske zajednice (EZ) priznale su 6. travnja, a Sjedinjene Američke Države (SAD) 7. travnja SRBiH. Nakon priznanja SRBiH od EZ-a i SAD-a predstavnici srpskog naroda odgovorili su sazivanjem nacionalne skupštine koja je 7. travnja 1992. u Banjoj Luci proglasila Republiku Srpsku BiH.
Cijeli intervju čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...
