Vijeće ministara skoro svakodnevno zasjeda donoseći mjere koje bi mogle pomoći smanjenju negativnih posljedica od poplava i klizišta. Predsjedatelj Vijeća ministara Vjekoslav Bevanda u komunikaciji je s dva operativna centra zadužena za koordinaciju pomoći, kao i s kolegama iz regije koji su prvi priskočili u pomoć. U intervjuu za Večernji list poziva na solidarnost, ali i na prestanak političkog lešinarenja.
VL:
Kako procjenjujete razmjere katastrofe koja je zadesila BiH?
Katastrofično je stanje u srednjem i sjevernom dijelu zemlje. Semberija, Brčko, Posavska županija je čitava ugrožena i tamo su još uvijek i životi ugroženi vodom. Srećom, većina ljudi je evakuirana i nismo više u stanju velike latentne životne ugroženosti. S druge strane, tamo gdje se voda povlači pokazuju se svi razmjeri ovoga što se dogodilo. Suočavamo se sa svim posljedicama povlačenja voda, šteta, otpada, lešina. Ljudi su u kolektivnim centrima, pa su već i karantene uspostavljene jer su primjerice u Tuzlanskoj županiji ljudi već razdvojeni jer se pojavila epidemija šuge. Imamo ogroman rizik od pojave zaraznih bolesti. Također, imamo i minska polja koja su sada premještena. Aktivirano je na tisuću klizišta. Sve su to rizici za naše ljude. Bit će potrebna ogromna sredstva da revitaliziramo život ovdje jer su razmjeri šteta katastrofalni.
Vl: Je li se ipak moglo više preventivno učiniti da se smanji broj poginulih i ogromna šteta koja je prouzročena poplavama i klizištima?
Ž
Ne želim sada uopće o tome špekulirati, jer sve što bih rekao bilo bi u stilu nekih političkih mešetara. Kada se sve okonča, trebamo hladne glave analizirati kako funkcioniraju sve službe. Što se tiče Vijeća ministara i mene osobno, mislim da smo sve poduzeli u okviru svojih nadležnosti. Sada je najvažnije da se pomogne unesrećenima. A to što su me neki prozivali kako nisam obilazio poplavljena područja, moram vam reći da su Oružane snage BiH ponudile da helikopterom odmah obiđem poplavljena područja. No, nije mi to palo na pamet. Nisam se želio vozati u helikopteru dok je netko na krovu čekao da ga spase. To moj moral i elementarni odgoj jednostavno ne dopuštaju bez obzira što netko govorio.
VL:
Nažalost, nije vaša nadležnost, ali mogu li se potaknuti mjere da se ovakve stvari predvide jer se godinama korita rijeka ne održavaju, nasipi također izuzev tek jednoga dijela uz Savu?
Kada bude svatko radio svoj posao, onda posljedice mogu biti manje. Da se ovo moglo spriječiti, to sigurno nije. Vidimo to po reagiranjima zemalja u regiji koje su jednostavnije ustrojene, s lakšim sustavom odlučivanja i organiziranije. To nije pomoglo da Obrenovac ili Gunja ne budu praktično potopljeni.
VL: Čini se kako građani i institucije nisu prvih dana najbolje reagirali?!
Ljudi u panici i strahu te svemu što ih je zadesilo prvih dana jednostavno nisu slijedili upute službenih tijela, bilo da se radilo o kriznim i operativnim stožerima, medicinskim institucijama. Najprije zbog toga došlo je do tragičnih događaja. Imali smo na tisuće slučajeva da se ljudi nisu htjeli pomaknuti iz svojih domova.
VL: Imate li osjećaj da ipak nije bilo dovoljno koordinacije za vrijeme ove kataklizme između različitih razina vlasti, čak i unatoč činjenici da se radilo o poplavi milenijskih razmjera?
Postoji Operativni centar Ministarstva obrane i Oružanih snaga BiH. Drugi Operativni centar je Ministarstva sigurnosti. Ova dva centra su predviđena zakonom i surađuju, koordiniraju sa snagama na terenu. Posjetio sam oba centra i mislim da ti ljudi rade izvanredan posao. Oni poštuju procedure jer su profesionalci, bilo da se radi o angažiranju helikoptera, Oružanih snaga, županijskih službi. Kako se to dalje provodi, treba provjeriti. Ali, odgovorno tvrdim da nije bilo općinskih i županijskih stožera, pitanje je što bi uopće sada imali.
VL: Može li Vijeće ministara poduzeti dodatne mjere da bi se stvari popravile?
Moram reći da sam iznimno razočaran odnosom pojedinih političara i stranaka koji lešinarski zloupotrebljavaju ovu tragičnu situaciju. Ja se od početka ne ponašam tako i pokušavam biti što operativniji. Mislim da sam učinio sve što je moguće napraviti. Molio sam premijere kada je bilo naznaka da će se helikopteri iz Slovenije ili Hrvatske povući da ostanu i još djeluju na terenu.
VL:
Zašto niste proglasili izvanredno stanje na razini cijele države?
Proglašenje izvanrednog stanja u državi je definirano zakonom. Da bi Vijeće ministara proglasilo izvanredno stanje, takav zahtjev mora uputiti koordinacija pri Operativnom centru koja postoji uz Ministarstvo sigurnosti. Bez toga Vijeće ministara ne može donijeti odluku. Mi smo od subote u pripravnosti i čekamo da se donese odluka. Prema Vijeću ministara nije stigao zahtjev za proglašenje izvanrednog stanja. Da se to dogodilo, bilo bi u roku od pet minuta riješeno.
VL: A što je s danom žalosti?
Kao predsjedatelj sam osobno na dnevni red sjednice stavio da se dan žalosti proglasi u BiH. Za to nisam dobio dovoljan broj glasova.
VL: Predsjedatelju, kako komentirate optužbe da Vijeće ministara nije olakšalo režim uvoza robe koja stiže iz inozemstva?
Radi se ponovno o dezinformacijama i zarađivanju političkih poena na ovoj tuzi. Otvaranje granica bez ikakvih kriterija kontrola i inspekcija bi za nas bilo katastrofalno. Oslobodili smo svih obveza humanitarnu pomoć koja ima jasnu deklaraciju, ali ne možemo ih ‘osloboditi’ inspekcijskih nalaza. Prošli smo rat i svi znamo što nam je ulazilo.
VL:
EU je obećao pomoć, a povjerenica Kristalina Georgieva stigla je u posjet. Kakva su očekivanja od EU-a?
Informirao sam je o razmjerima poplava i zatražio konkretnu potporu. Unatoč tome što nemamo status kandidata, što je uvjet koji se postavlja iz Bruxellesa, duboko sam uvjeren da europski birokrati imaju oči i da vide što se u središtu Europe događa. Jednostavno očekujem da dobijemo izdašnu pomoć po ubrzanim procedurama kako se to odobrava i za neka druga područja. No, jednako tako očekujem da to naprave i svi prijatelji koji nas posjećuju i iskazuju ljubav prema nama.
VL:
Unatoč svim još uvijek otvorenim pitanjima regija je bila jako solidarna s BiH otkada su eskalirale poplave i klizišta!?
Stalno govorim da ne trebamo od susjeda praviti neprijatelje. Pokazalo se da je susjed najbolji prijatelj. Najbolja i najoperativnija pomoć nam je upravo stigla iz Hrvatske i Slovenije. Njihovi ljudi su još uvijek na terenu, slovenski spasioci te timovi i helikopteri iz Hrvatske čak i unatoč činjenici da se tamo također događa kataklizma. Imamo čak 200 timova iz raznih dijelova svijeta na terenu koji su uz naše ljude, a želim posebno istaknuti pripadnike Oružanih snaga koji imaju težak i rizičan posao, napravili dobar posao i nastavljaju ga raditi.
VL:
Postoje razmišljanja da bi se fondom solidarnosti, odnosno svojevrsnim Marshallovim planom stvari mogle brže popraviti. Možete li potaknuti donošenje takvih strateških odluka?
Vijeće ministara je donijelo odluku o otvaranju namjenskog računa na koji će se zaposlenici moći odreći dijela svojih plaća. To je na principu dragovoljnosti jer jednostavno ne možete ljudima oduzeti od plaće. Što se tiče fondova solidarnosti, najvažnije je da cijeli posao bude transparentan kako ne bi napravili još veće probleme i izazvali nesporazume. Sada trebamo točno utvrditi što je stradalo i koliki su razmjeri. Još uvijek se spašavaju životi, trebamo osigurati medicinsku pomoć, sanirati teren. Na terenu je puno dezinformacija kao da netko želi i ovu katastrofičnu situaciju iskoristiti za druge svrhe. Vidjeli ste podizanje cijena, kako se šverca. Jednostavno sve to treba zaustaviti, a najvažnije je da svi radimo svoj posao. Tada će cijeli sustav funkcionirati. Za mene je jako važno da je izražena velika solidarnost građana. Posebno se to odnosi na male ljude koji to pokazuju svakodnevno.
