Zahvaljujući nizozemskim volonterima, učenicima i profesorima iz nizozemskog gradića Baarn, učenike dviju područnih osnovnih škola u Livnu, u Priluci i Zabrišću, dočekale su novouređene učionice. Svojim rukama i sredstvima koja su sami prikupljali, uredilo ih je 24 učenika s pet profesora, piše Večernji list BiH.
Škole bile u lošem stanju
Ova lijepa priča o volonterima koji su, sedmu godinu zaredom, proputovali 2000 km kako bi poboljšali uvjete u kojima borave i rade livanjski osnovci, krenula je od Aarta de Ruitera koji je kao EUFOR-ov časnik u Livnu bio 2010. Tom prigodom je uočio da su područne škole u lošem stanju, te je po povratku u Nizozemsku sa suprugom osnovao Zakladu za obnovu škola. Pitamo ga je li se umorio od Livna i ovog dijela BiH. “Ne, umorio se nisam, ali razočaran malo jesam. Razočaran sam što u ovih 7 godina, koliko dolazimo i pomažemo, nitko od dužnosnika i političara nije došao barem se pozdraviti, pokazati neko zanimanje, barem ono najosnovnije. No, nije važno, mi ne dolazimo zbog njih, nego jer želimo poboljšati uvjete djeci, i to je ono što me motivira”, govori nam stari znanac. Znamo da će ga taj motiv i idućih godina dovoditi u Livno i druge dijelove HBŽ-a, već je bio i u B. Grahovu. Aartova ljubav s Livnom već nam je poznata, no, što je motiviralo i dovelo njegove kolege profesore i učenike da, u tamo nekom gradiću na drugom kraju Europe, zasuču rukave i po prvi se put u životu uhvate čekića, laminata, špartle i valjka?
Profesorica Liene Naber odgovara kako drži da je dobro pridružiti se ovakvim radionicama u kojima djeca pomažu. U slobodno vrijeme obilazili su predjele oko Livna, posjetili Kruge, i sve viđeno im se iznimno svidjelo. Kad im se ukaže prilika doći će opet, kažu nam učenici Lieva, Oguzhan i Willem. Novac su prikupljali od svoje rodbine, jedna od učenica je prodavala stvari bez kojih može, a Willem je svoj novac zaradio u očevoj knjigovodstvenoj tvrtki.
Prijeđe tisuću kilometara
Pitali smo Aarta je jeli ovo prvi put da učenici sami prikupljaju donacije potrebne za renoviranje učionica u livanjskim školama. “Ne, nije prvi put. To je zapravo dio dogovora. Kada ih pitamo tko od ponuđenih zemalja želi tjedan dana raditi u BiH, onda oni samostalno prikupe taj novac, u ovom slučaju po 200 Eura”, govori nam Aart.
Pridružio nam se i Goran Čeko, ravnatelj OŠ “Ivan Goran Kovačić”. Dijeli naše mišljenje kako u današnje vrijeme koje, nažalost, karakteriziraju materijalno i sebičnost, činjenica da netko prijeđe na tisuće kilometara kako bi obnavljao seoske škole, doista ostavlja bez riječi. “Često čovjek pokušava naći neke riječi koje bi to mogle nadomjestiti, ispričati, prepričati priču, ali nemam ih dovoljno. Mogu samo reći da je to jedan veliki čovjek koji našoj djeci želi dobro. Vidio je da su škole bile u lošem stanju, jako ih je puno, vi znate dobro da imamo 24 objekta u našoj općini. Vrlo je teško to održavati, a on je to spojio s jednim dijelom edukacije djece, odnosno pomoći nama. Mogu mu reći samo jedno veliko hvala.” I tako je svake godine po nekoliko učionica dobivalo novo ruho. Kupovao se školski namještaj, mijenjali prozori i vrata. Ove godine donijeli su i tri pametne ploče te veću količinu igračaka za djecu mlađeg uzrasta...
