Prema podacima Liječničke komore Federacije BiH, samo tijekom prvih 10 mjeseci prošle godine ovaj entitet napustilo je 300 liječnika.

Specijalizacija izvan BiH

Najveći broj liječnika otišao je iz Unsko-sanske županije - njih 80, zatim iz Tuzlanske - 47 i Sarajevske - 38. Velik broj liječnika napustio je i Hercegovinu. Prema podacima, HNŽ je napustilo 36, ZHŽ tri, a HBŽ dva liječnika. Ukupno njih 41. Većina njih otišla je u zemlje EU, a razlozi su uglavnom financijske prirode. Međutim, ima i onih koji smatraju da se od liječničke plaće u BiH može živjeti te da medicina u BiH ima veliku perspektivu. Liječnicima s kojima smo razgovarali nudili su poslove u prestižnim svjetskim kliničkim centrima, dobre plaće i ugodan život, no oni su se odlučili znanjem koje su stekli pomoći svom narodu. Neki od njih rođeni su u zemljama koje su danas članice EU, a za život su odlučili zarađivati baš u BiH, u Mostaru.

Jedan od njih je kardiokirurg Hrvoje Mikulić koji je rođen u Osijeku, medicinu je završio u Zagrebu, a karijeru gradi u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar. “Rodio sam se u Osijeku, gdje sam završio i srednju školu, a fakultet sam upisao u Zagrebu. Nakon pola godine pripravničkog staža u Zagrebu, doselio sam se u Mostar i počeo raditi u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar”, kaže nam doktor Mikulić. Ističe kako mu je motiv za preseljenje baš u Hercegovinu bila činjenica da je SKB Mostar tada imao praktički najmlađi odjel kardiokirurgije u ovom dijelu Europe. 

“Tek je osma godina kako je ovaj odjel osnovan, a u njegovu stvaranju sudjelovao je kardiokirurg koji je praktički cijelu svoju karijeru proveo u Berlinu, dobio je europsku edukaciju i obučio mlađe specijalizante i specijaliste koji danas rade u Mostaru. Prilika raditi s tim ljudima bila mi je primaran motiv da između, primjerice, Njemačke i BiH, izaberem ovu drugu, bližu zemlju”, priča nam Mikulić. Ističe kako je svjestan činjenice da se većina njegovih kolega odlučuje za karijeru u zapadnim zemljama, ali on smatra kako i u RH i BiH postoji velika perspektiva za one koji dobiju priliku raditi i dokazivati se. Kaže kako nikada nije razmišljao o odlasku u Njemačku. “Nekako sam životnim stavovima bliži ovom kraju i ovim ljudima, a s obzirom na to da mi se pružila mogućnost raditi posao koji volim u državi u kojoj volim živjeti, nisam nikada ni razmišljao o Njemačkoj”, priča ovaj mladi liječnik, koji je sa sobom u Mostar doveo i suprugu. Kada je riječ o samoj medicini, Mikulić naglašava kako je u Mostaru medicina na visokoj razini. “Budući da sam pripravnički odradio u Zagrebu, kad bih uspoređivao taj klinički centar s ovim u Mostaru, moram reći da tu nema neke suštinske razlike. I ovdje se na kardiokirurgiji rade jako složene operacije, zahvati koji se rade u manjem broju centara u svijetu”, zaključuje Mikulić. Dodaje kako svijetlu budućnost medicine u ovoj bolnici vidi ponajprije zbog jako dobre suradnje sa Zagrebom i velikim centrima u Berlinu, gdje veliki broj liječnika iz BiH ima priliku odraditi dio specijalizacije. Međutim, slanje liječnika na specijalizaciju u svjetske kliničke centre ima i svoju drugu stranu. Oni najkvalitetniji pred kraj školovanja dobiju ponude koje je teško odbiti. Riječ je uglavnom o plaćama koje su i deset puta veće nego u BiH, o zapošljavanju obitelji, plaćenom stanu... životu na visokoj razini. Dječja kirurginja Vlatka Martinović i kardiokirurg Goran Đuzel odbili su ove primamljive ponude te se odlučili jačati grane medicine koje su specijalizirali u BiH. Oboje su djelatnici Sveučilišne kliničke bolnice Mostar te uvelike pridonose razvoju ove zdravstvene usluge. “Svoju specijalizaciju sam započela u Mostaru. Nakon određenog vremena otišla sam u Njemačku gdje sam bila godinu i pol dana u Münchenu u Klinici za dječju kirurgiju. Potom sam se vratila u Hrvatsku, gdje sam boravila u Zagrebu, Rijeci i Splitu, nakon čega sam obrazovanje nastavila u Kanadi”, priča nam dr. Vlatka Martinović, koja je čak tri puta odbila poziv za posao iz Münchena. “Mislim da novac nije sve u životu. Sklonija sam tome da znanje stečeno u svjetskim centrima primjenjujemo ovdje i jačamo našu bolnicu, osiguramo kvalitetniju zdravstvenu uslugu našim pacijentima”, kaže nam dr. Martinović, prva žena u dječjoj kirurgiji u SKB-u Mostar. Ono što je, uz veće plaće, u inozemstvu drugačije nego kod nas je, navodi Martinović, jedan uređeniji sustav. “Tamo se nudi organiziran sustav, zaštićenost liječnika. Kada dođete na posao, već znate što ćete raditi, što je razlika u odnosu na naš sustav, gdje je liječnik i tajnica i medicinska sestra koji često obavlja mnogo drugih stvari koje nisu vezane uz medicinu”, priča nam ova mlada liječnica. S druge strane, specijalizanti u BiH odnosno u Mostaru, koji se pokažu, dobiju priliku sudjelovati na većem broju raznih operativnih zahvata za razliku od kolega u inozemstvu. “Usporedbe radi, kad sam došla u München, njihov specijalizant na trećoj godini tek je dobio priliku raditi operativni zahvat kile, a ja sam u rukama već imala oko 500 takvih operacija”, navodi Martinović. Ističe kako je za same specijalizante jako važno da dio svog obrazovanja provedu u tim velikim centrima, ali da znanje koje tamo steknu trebaju donijeti ovamo kako bi medicina u BiH rasla i razvijala se. “Nama treba puno novca da bismo dosegnuli njihovu razinu opreme, ali mislim da je najvažnija stručnost i da se svi mi moramo izgrađivati u njoj, a to je ono što sam htjela primijeniti ovdje na području dječje kirurgije. Prof. Ante Kvesić u Mostaru je bio jedini dječji kirurg, nakon njega je došao doktor Ivanković pa ja. Sada smo oformili tim gdje imamo pet, a uskoro i šest dječjih kirurga. Postojanje ovog tima omogućuje nam svaki dan raditi 2-3 operacije, što je do prije nekoliko godina bilo nezamislivo”, ističe dr. Martinović. Ponosna je na činjenicu da su skoro sva svjetska imena dječje kirurgije boravila u SKB-u Mostar, kao i na to da su neke operacije prvi put izvedene baš u Mostaru. “Sudjelovanje u tim operacijama, pružanje liječničke usluge koja dosada u našoj bolnici nije bila moguća i sretno lice pacijenta i njegove obitelji nakon uspješnog zahvata ne može se platiti”, smatra dr. Martinović.

Njezino mišljenje dijeli i jedan od začetnika kardiokirurgije u SKB-u Mostar dr. Goran Đuzel. Ovaj zaljubljenik u kardiokirurgiju rođeni je Žepčak, Medicinski fakultet je završio u Mostaru gdje je odlučio graditi karijeru. “Tijekom studija po zvanju sam htio biti samo jedno - kirurg. Nakon završetka fakulteta i odabira specijalizacije, dobio sam kirurgiju te počeo raditi tu u prostorima naše stare bolnice. Tada se nekako počela otvarati priča o stvaranju kardijalne kirurgije u SKB-u Mostar, u što su samo rijetki vjerovali”, priča nam dr. Đuzel. Na specijalizaciju je išao u Berlin, u klinički centar koji svaki dan obavi 25 operacija na srcu. Usporedbe radi, jako dobrom bolnicom se smatra ona gdje se obavi jedna takva operacija dnevno. “Priznajem kako sam tada možda razmišljao da ako ne bude ništa od otvaranja ovog odjela u Mostaru, tom specijalizacijom mogu sebi otvoriti mnoga svjetska vrata”, kaže dr. Đuzel. Tako je krenulo. U Berlinu je boravio dvije i pol godine. “Po završetku specijalizacije vratio sam se u SKB Mostar i uistinu smo uspjeli krenuti s kardiokirurgijom te smo nakon vrlo kratkog vremena, kada je u pitanju ova grana medicine, došli u ravnopravan položaj s ostalim centrima u regiji. Trenutačno se u SKB-u Mostar rade svi zahvati osim presađivanja srca”, priča dr. Đuzel, koji je danas ponosan što se uspio oduprijeti ponudama koje su mu došle pred kraj specijalizacije. “Bilo je pitanje ostati na Zapadu ili vratiti se ovamo - e tu su me pred kraj specijalizacije doista bacali u velika iskušenja. Imao sam dvije ozbiljne ponude u inozemstvu. To je bio ostanak u Berlinu. Kad sam se odupro tome, dobio sam još bolju ponudu iz Ženeve. S financijske strane, to je smiješno uspoređivati s BiH. To su čak i neshvatljive ponude. Riječ je o deset puta većim primanjima nego ovdje. Oni kvalitetnog čovjeka kupuju na način da mu daju i plaću i stan, zaposle obitelj, otvaraju sve puteve”, nastavlja svoju priču ovaj kardiokirurg. Ipak, kaže, presudila je želja da se pokuša stvoriti nešto u Mostaru. Stvaranje je trajalo nekoliko godina, prvu godinu ta je ekipa doslovno živjela u bolnici, ali na rezultatima koje su postigli mogli bi im pozavidjeti i puno veći klinički centri. Jednako kao i dr. Martinović, dr. Đuzel se nikada nije pokajao što se tada odlučio za BiH, za Mostar, a danas ni ne pomišlja na život negdje drugdje.

Apple poslao važno upozorenje svim vlasnicima iPhonea