Godinu dana nakon tragedije Vukovara i Škabrnje, 18. studenoga 1992., veliku tragediju doživjeli su i Hrvati dviju travničkih katoličkih župa na zapadnoj strani općine – Potkraja i Turbeta. Naime, tog dana prije 24 godine pripadnici tzv. JNA i srpskih postrojbi prognali su župljane ovih dviju župa u krvavom pohodu na središnju Bosnu. Iz župe svetih Ane i Joakima Potkraj prognano je njih oko dvije tisuće i veći dio od 1500 Hrvata s područja župe sv. Josipa u Turbetu.
Ovom progonu prethodio je zločin pripadnika srpskih oružanih snaga 15. svibnja 1992. godine nad 14 uhićenih pripadnika travničkog HVO-a na platou Vlašića, na području Galica, mučenih i okrutno ubijenih, te 15 dana kasnije progon svih župljana župe Korićani, njih oko tisuću, također na platou Vlašića. Ova župa sada je pred umiranjem jer u njoj, tek povremeno, živi desetak njezinih predratnih žitelja poodmakle starosne dobi. A to su, uz progon Hrvata s područja župe Dobretići i drugih prostora Pougarja (oko 5 tisuća), bili i prvi zločini srpskih paravojnih snaga na području središnje Bosne.
Imovina prognanih župljana Potkraja i Turbeta, kao i župe Korićani i Dobretići, nekoliko mjeseci ranije je otuđena, a kuće i gospodarski objekti teško oštećeni ili potpuno uništeni. Također, s tog područja travničke općine prognan i opljačkan je veliki broj Bošnjaka, a Hrvati koji su ostali živjeti u dijelu župe Turbe, koji srpske paravojne snage nisu uspjele zauzeti, osam mjeseci poslije, 8. lipnja 1993. godine prognale su postrojbe Armije BiH. U borbama sa srpskim paravojnim snagama, a i poslije u krvavom ratu s Bošnjacima, poginulo je ili ubijeno 60 pripadnika HVO-a i hrvatskih civila iz ovih dviju župa. Među poginulim je i dozapovjednik Travničke brigade HVO-a, pukovnik Nikola Grubeša.
Povratak Hrvata na njihove opustošene posjede pratile su brojne poteškoće, nesavladive prepreke, a najviše nepovoljna političko-sigurnosna situacija, pa su tako Hrvati ovih župa želju za povratkom na rodnu grudu platili trima nedužnim životima. Naime, 30. kolovoza 1997., kroz prozor dijelom obnovljene obiteljske kuće, rafalnim pucnjima u vrijeme večernjeg objeda ubijeni su povratnici Luka Jezerčić (59) i njegov sin Pero (27). Zločin se dogodio u selu Nuli, a na isti način, u istom selu, 26. listopada iste godine ubijen je Ivica Domić (30). Počinitelji ovih zločina, progonitelji, pljačkaši…, kao i desetaka drugih počinjenih nad Hrvatima u općini Travnik, u ratu i u poraću, ni do danas nisu otkriveni. I sudbeno-istražni spisi, ako ih je ikada i bilo, već odavno su prekriveni debelim slojem prašine.
Do sada se u ovim dvjema župama od predratnih 3500 Hrvata vratilo njih manje od 1000 (u župu Korićani tek njih desetak, a u Dobretiće oko 400 predratnih župljana), a povratak je već odavno potpuno prestao.
U povodu 24. godišnjice progona Hrvata s tog područja i u spomen na poginule i ubijene u župnoj crkvi sv. Josipa u Turbetu, slavljena je koncelebrirana sveta misa zadušnica koju je predvodio mjesni župnik don Nikola Lovrić. Svetoj misi prethodilo je svečano polaganje cvijeća i paljenje svijeća uz spomen-obilježje poginulim i ubijenim župljanima podignuto ispred župne crkve u Potkraju, prvoj “ranjenoj” katoličkoj crkvi u srpskoj agresiji na središnju Bosnu To su, uz rodbinu, prijatelje i suborce, učinili i predstavnici općinskih i županijskih udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, koje je predvodio predsjednik županijske Udruge nositelja odličja HVO-a Jozo Stojak Mungos. Sa žaljenjem treba konstatirati da ovaj put na obilježavanju ove tužne godišnjice nije bilo predstavnika struktura vlasti ni s najnižih razina.•
