U trenucima kada treba pokazati suosjećanje, razumijevanje, empatiju za drugoga u nevolji, ljudsko srce se otvori i iskaže u svoj svojoj veličini. Jednom takvom izljevu ljudske dobrote i solidarnosti svjedočimo ovih dana. Reakcija i odziv na Večernjakovu priču o teškom životu višečlane obitelji Boras iz ljubuškog sela Gornja Vitina s devetero djece bili su izvanredni, iznad svih očekivanja.
Od Hrvatske do Kanade
Priču je pokrenuo Večernji list 31. kolovoza i ona se zakotrljala medijskim svijetom do najudaljenijih krajeva gdje žive naši ljudi, koje je dirnula nesvakidašnja obiteljska slika s toliko djece.
- Kad bih vam sad nabrajao tko je sve pomogao, to bi dugo, dugo trajalo. A jako bih volio sve ih spomenuti, no to je doista nemoguće. Ne bih volio nekoga izostaviti. Ni u snu ovo nismo mogli pretpostaviti. Nakon objave priče počeo je zvoniti telefon: “Mi ćemo doći, hoćete li biti kući?” Bili smo više dana zasuti različitim kućnim potrepštinama - odjećom, obućom, školskim priborom, kućnim namirnicama, informatičkim uređajima, novcem. Uplaćivali su nam na račun, a darovali i izravno pri posjetima i susretima. Što da vam kažem, ljudi su nam se javljali i pomogli iz Hrvatske, Amerike, Kanade, Švicarske, Njemačke, Austrije..., najviše iz BiH, Sarajeva, Kiseljaka, Žepča..., posebice iz naše županije. Prednjačio je Široki Brijeg pa Posušje, a iskazali su se i Ljubuški i Grude i druga mjesta u Hercegovini - kazuje nam Dragan Boras, otac devetero djece.
- Ne znam kojim riječima zahvaliti, ovo ni u snu nismo očekivali. Tražili smo pomoć da opremimo djecu u školu, a ovoliko dobili. Hvala velika svima od srca, dobrih je ljudi uvijek bilo i bit će. Posebna zahvala Večernjem listu, bez vas ovog ne bi bilo - dodaje Dragan. Doista je teško nabrojiti, Dragan počne i zastane... Jedni su darovali internet i računalo, drugi laptop, dobili su računalo, tri laptopa, dva mobitela... Jedni su donijeli puno školskog pribora, drugi odjeću i obuću, treći namirnice, ovi su uplatili novac, neki donijeli razne stvari i novac... Troje iz inozemstva javilo se da bi bili kumovi djeci i pomagali im. Jedni su došli iz Makarske i odlučili urediti i opremiti sobu najstarijoj kćeri.
- Opet bih želio istaknuti našeg župnika fra Željka Grubišića, on nas je od početka pratio, udrugu Mame Ljubuškog, registrirali su mi auto, “očistili” struju, kupili namještaj, dovezli veliku količinu robe. Zatim udrugu Žene sa srcem iz Frankfurta, oni su poslali također puno odjeće, dva televizora, laptop i dva mobitela. Dobili smo toliko odjeće i obuće da smo dva kombija poslali u Majčino selo u Međugorju, poslat ćemo još jedan. Naša djeca sad imaju za više godina... Pomoglo nam je 15 tvrtki, pet udruga i oko 30 obitelji i pojedinaca - kaže Dragan. - Ljudi su se odazvali, mi smo takav narod, kad se vidi da je netko u nevolji, priskače se u pomoć. Nije danas lako odgojiti devetero djece, ja ih imam dvoje pa se mislim kako ću, a nismo radili od trećeg mjeseca - kaže Veljko Nižić, Draganov radni kolega. Zaposleni su kao vozači školskih autobusa u Ljubuškom. Zbog korone nisu radili od 12. ožujka sve donedavno kad je počela škola, i za to vrijeme Dragan je dobio plaću dvaput po 420 KM. Od devetero djece sedmero ide u školu.
Zavladali mir i spokoj
- Skromne su mogućnosti Ministarstva za ovakve slučajeve pa smo zahtjev obitelji Boras proslijedili Vladi ZHŽ-a koja je odobrila 2000 KM jednokratne pomoći za opremanje djece u školu. Istodobno, Ministarstvo je pomoglo trima obiteljima iz Širokog Brijega - jednoj koja će uskoro dobiti deveto dijete 1000 KM i dvjema samohranim obiteljima po 500 KM - rekao nam je Tomislav Pejić, županijski ministar zdravstva, rada i socijalne skrbi. Županijski ministar financija Toni Kraljević odobrio je Borasima 900 KM.
U kući Borasa zavladali su mir i spokoj. Strepili su kako će djecu spremiti za školu, kupiti tenisice, odjeću, torbe, pribor..., hoće li imati za sendvič?! Dobri ljudi pokazali su humanost.•
