“Svi se pitaju što se događa. Manje je ljudi zbog silnih odlazaka proteklih godina, a više je obrađenog zemljišta u Hercegovini”, komentirao je jučer jedan agronom kojeg smo kontaktirali da provjerimo kako protječe ožujak i početak poljoprivredne sezone na ovim prostorima. Prema njegovu mišljenju, ljudi polako dolaze svijesti. “Imali smo razdoblje prije rata kad se svako kućanstvo bavilo poljoprivredom i zemljišta nisu ležala zapuštena. Onda je stigao rat. Razumljivo, bilo je manje poljoprivredne proizvodnje pa je nakon završetka postojala bojazan da su zemljišta kontaminirana, a kako su godine prolazile, ljudima se jednostavno više nije dalo vraćati u zemljoradničke vode. Došli su neki novi poslovi i drugi način života koji uključuje više konformizma, a opet i više nezdrave hrane, veću pretilost i oboljenja, manje zadovoljstva...”, govori nam agronom. I onda dolazimo u današnje vrijeme.
Dodatna zarada
“Imamo desetke, da ne kažem stotine, tisuća ljudi koji su s ovih prostora naselili europske zemlje, a opet imamo ove koji su ostali i koji su svjesni da tamo negdje nije toliko bolje kako se to predstavlja. I onda čovjek koji ovdje ima solidnu plaću, ako uzgaja hranu u svom vrtu, može lijepo živjeti. Također, mnogima je to i dodatna zarada. Za razliku od nekih drugih zemalja proizvođača, kod nas se toliko ne koriste preparati i otrovi i zato su voće, povrće, žitarice, mlijeko i mliječni proizvodi kod nas popularniji i traženiji - kaže nam. Praktički, svima je cilj ta ekološka proizvodnja koje u Hercegovini, srećom, još ima, a agronom ističe i kako je dobro što se narod osvijestio u nekim stvarima. “Ljudi se razumnije okreću poljoprivredi i provjerenim kulturama, a ako će se već eksperimentirati s nečim, onda uzgajaju manje količine da se prvo provjeri može li to ovdje rasti i kako će se ponašati na tržištu. Imali smo hiperprodukciju posla sa smiljem, ali smatram da posao s tim eteričnim biljem nije gotov. Međutim, da se kompletno stanovništvo samo tome okrene, to nema smisla. Sad se, kao što vidimo, disperzira proizvodnja, ljudi se okreću i drugim kulturama i to je ono što daje optimizam.
Pronalazak rješenja
I stručnjaci iz regije koji su dugo godina u bavljenju poljoprivredom ističu da je povratak iskonskoj poljoprivredi rješenje. “Prednosti bavljenja poljoprivredom nisu financijske prirode, ali poljoprivreda spaja ljude s prirodom, pospješuje bioraznolikost, čuva okoliš i drugo, ma koliko god to izgledalo čudno iz perspektive jednog poljoprivrednika. Ona daje odmak od surovog kapitalističkog načina obavljanja svakodnevnih poslova u kojemu je sve manje kreativnosti i inovativnosti. U visoko normiranom društvu vrlo je malo prostora za kreativnost koja nadilazi uski krug. Zato smo se mi i odlučili baviti poljoprivredom jer ona postaje rijetkost, a posebno kad se govori o ekološkoj i biodinamičkoj poljoprivredi. Zapravo, ta ljubav mora biti usidrena u čovjeku koji nakon spoznaje o načinu funkcioniranja društva uviđa da je povratak stvarnoj iskonskoj poljoprivredi zapravo rješenje brojnih ljudskih problema”, riječi su Andreje Petrović koja se bavi ekološkom poljoprivredom.
