Hrvatski iseljenici u Njemačkoj, a procjenjuje se kako ih je s pravom glasa na njemačkim izborima više od 100 tisuća (od sveukupno oko pola milijuna, koliko ih živi u Njemačkoj), dosad su uglavnom u Njemačkoj glasovali za kršćansko-demokratske stranke CDU i CSU. To su u više navrata pokazivala i provedena istraživanja među njemačkim biračima migrantskog podrijetla, kako ona neovisna tako i ranija istraživanja Zaklade Konrad Adenauer koja je bliska stranci CDU.
Jednako kao i Hrvati, za kršćansko-demokratske stranke u Njemačkoj natprosječno su glasovali doseljenici iz Italije te Rusije (Rusi i Nijemci doseljeni iz Rusije), a doseljenici iz Turske uglavnom su glasovali za njemačke socijaldemokrate (SPD). Dok su Hrvati i Talijani ostajali vjerni njemačkim demokršćanima, kod ostalih migrantskih skupina bio je zamjetan “visok stupanj stranačko-političke mobilnosti”. Istraživanja su posljednjih godina pokazala kako su se mnogi birači ruskog podrijetla od koalicije CDU/CSU okrenuli krajnje desnoj Alternativi za Njemačku (AfD). Ni glasači turskog podrijetla nisu ostajali lojalni stranci SPD, za koju i dalje glasuje najveći broj stranaca, već su počeli glasovati - kako za koaliciju CDU/CSU tako i za Zelene, stranku za koju od glasača migrantskog podrijetla najčešće glasuju Poljaci.
U tom kontekstu treba promatrati pretprošli ponedjeljak (27. lipnja), kada se dogodio susret i zajednički objed bavarskog premijera Markusa Södera u dvorani znamenitog ljetnikovca Palais Prinz Carl u Münchenu s Hrvatima iz Bavarske. Susretu, koji je upriličen u povodu obilježavanja 50. godišnjice rada Stalnog hrvatsko-bavarskog povjerenstva te 30. godišnjice međunarodnog priznanja Hrvatske od Njemačke, odazvalo se nešto više od dvadeset predstavnika najvažnijih i najbrojnijih hrvatskih zajednica, klubova i katoličkih misija s područja Bavarske. S bavarskim premijerom i predsjednikom demokršćanskog CSU-a bila je i ministrica u njegovoj vladi Michaela Kaniber, koja je hrvatskog podrijetla, te predstojnik Državnog ureda i državni ministar dr. Florian Herrmann.
Tijekom jednoipolsatnog druženja bavarski premijer Markus Söder istaknuo je svoje zadovoljstvo radom i djelovanjem hrvatskih udruga i zajednica u Bavarskoj. Premijer je pritom istaknuo i svoju dugogodišnju povezanost i simpatije prema Hrvatskoj. Ispričao je kako je Hrvatsku posjetio više puta kao turist te da je i osobno, kao mladi član CSU-a, u više navrata vozio i humanitarnu pomoć u Hrvatsku tijekom Domovinskog rata.
Iako tijekom objeda nitko od Hrvata nije javno isticao nezadovoljstvo radom i odnosom Christiana Schmidta, visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, prema Hrvatima u BiH, pojedini predstavnici Hrvata su premijeru Söderu, po njihovu pričanju, uputili na to tijekom tog druženja. Navodno je premijer Söder, jednako kao i ministrica Kaniber, ostao iznenađen riječima kako njihov stranački član i visoki predstavnik Christian Schmidt gotovo svakodnevno pokazuje kako se stavio u službu jednog naroda, tj. Bošnjaka u BiH te da kontinuirano radi protiv Hrvata u BiH.
Nezadovoljstvo odnosom Christiana Schmidta prema Hrvatima u BiH u više navrata iskazao je i hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Bavarskog političara iz CSU, koji je u prethodnoj njemačkoj vladi bio ministar poljoprivrede, Milanović je u nekoliko navrata pozvao da promijeni Izborni zakon u Bosni i Hercegovini kako bi se Hrvatima omogućilo biranje legitimnih političkih predstavnika te poštivanje konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda u toj Hrvatskoj susjednoj državi. Hrvatski predsjednik poručio je Schmidtu da za to ima pravnu podlogu odluke Ustavnog suda BiH o izmjeni Izbornog zakona.
Podsjetimo kako je Ustavni sud BiH presudio 2016. godine u slučaju “Ljubić” kako postojeći Izborni zakon BiH diskriminira konstitutivne narode jer omogućuje brojnijim Bošnjacima da biraju dio hrvatskih predstavnika u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. Ako bi Bošnjaci uspjeli izabrati trećinu od 17 hrvatskih izaslanika u Dom naroda Federacije BiH, bez hrvatskih bi se predstavnika mogli formirati federalna Vlada i državno Vijeće ministara. Također treba upozoriti kako je od 1997. Ured visokog predstavnika koristeći bonnske ovlasti nametnuo oko 900 različitih odluka, od kojih je velika većina bila protiv hrvatskog naroda u BiH. A svima je jasno kako najmalobrojniji narod u BiH ne može ničim ugroziti onaj najbrojniji u toj državi, a ni Hrvatska, koja je članica EU-a, ne može pripojiti ikakav teritorij susjedne države.
Ako je preglasavanje Hrvata u BiH “europska orijentiranost Sarajeva” koju odobrava Christian Schmidt, onda je i na Hrvatima u Njemačkoj da razmisle hoće li i dalje davati svoj glas demokršćanskoj koaliciji CSU/CDU koja u Europskom parlamentu ili Bundestagu okreće leđa Hrvatskoj i Hrvatima u BiH, stav je više hrvatskih udruga i zajednica iz Njemačke. A ako ne za demokršćane, za koga bi mogli glasovati iseljeni Hrvati s pravom glasa u Njemačkoj i zašto? Nakon glasovanja AfD-a protiv uvođenja eura u Hrvatskoj te ranijih njihovih proruskih i proputinovskih stavova o ratu u Ukrajini jasno je kako iseljeni Hrvati neće glasovati za njih. A ako je slušati glasove mlađih hrvatskih glasača iz Frankfurta, svoj glas mogli bi dati njemačkim liberalima (FDP) čiji je dio vladajuće većine dosad svaki put bio na strani Hrvatske. Za njemačke demokršćane trebalo bi biti zabrinjavajuće to što sve veći broj mladih i obrazovanih Hrvata prelazi iz CDU-a u FDP.
