Prošlo je gotovo 21 godina otkada je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) podigao prvobitnu optužnicu za ratne zločine protiv Radovana Karadžića (1945.), bivšeg predsjednika Republike Srpske, da bi konačno izricanje presude bilo zakazano za 24. ožujka 2016. godine.
Optužnica protiv Karadžića podignuta je 25. jula 1995., u pritvor Međunarodnog suda stigao je 30. srpnja 2008., nakon što je proveo više od 13 godina izbjegavajući uhićenje, a suđenje, koje će trajati pet godina, počelo je 26. listopada 2009. godine.
Karadžića, jednog od arhitekata rata, kako ga neki nazivaju, Haaški tribunal okrivljuje za genocid počinjen u Srebrenici i još sedam bh. općina, okrivljuje ga i za teroriziranje stanovništva Sarajeva putem granatiranja i snajperskog djelovanja.
Prvobitna optužnica podignuta je protiv Karadžića i bivšeg generala Vojske Republike Srpske Ratka Mladića. Druga optužnica protiv njih dvojice potvrđena je 16. studenog 1995., i odnosila se na genocid i druge zločine počinjene na području Srebrenice.
Optuženi su tada da su izravno odgovorni za zvjerstva počinjena u srpnju 1995. godine nad stanovništvom u zaštićenoj zoni Srebrenice, pod zaštitom Ujedinjenih naroda, što je za posljedicu imalo gotovo potpuno eliminiranje bosansko-muslimanskog stanovništva iz srebreničke enklave.
Već tada u optužnici su navedeni zastrašujući podaci o stravičnom masakru stanovništva uz opisivanje scena nezamislivog divljaštva kada je "na tisuće muškaraca pogubljenih i zatrpanih u masovne grobnice, na stotine živih sahranjenih muškaraca, muškarci i žene sakaćeni i zaklani, djeca ubijana pred očima svojih majki. Ovo su istinske scene iz pakla, pisane na najmračnijim stranicama ljudske povijesti", navedeno je u toj optužnici.
Karadžić i Mladić tada su optuženi da su pojedinačno odgovorni za planiranje, poticanje, naređivanje ili na druge načine pomaganje i poticanje u planiranju, pripremi i izvršenju krivičnih djela navedenih u optužnici. Također se terete da su krivično odgovorni za djela svojih podređenih, a optuženi su za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.
Pretresno vijeće 11. srpnja 1996. godine izdalo je međunarodne naloge za uhićenje Karadžića i Mladića.
Nakon što je 13 godina Karadžić bio u bijegu, 21. srpnja 2008. uhićen je u Srbiji, u Pritvorsku jedinicu UN-a u Haagu prebačen je 30. srpnja, a njegovo prvo stupanje u MKSJ-u održano je 31. srpnja 2008. godine. Uime optuženog u predmetni spis uneseno da se ne osjeća krivim.
Nakon što je Pretresno vijeće naredilo da se opseg suđenja smanji Tužiteljstvo je uklonilo niz općina i incidenata iz prethodne konsolidirane optužnice i bila je to najnovija operativna optužnica protiv Karadžića objavljena 19. listopada 2009.
Po toj optužnici uvodne riječi Tužiteljstva iznesene su u Haaškom sudu od 27. listopada do 2. studenog 2009. godine. Tužiteljstvo je iznijelo uvodnu riječ pred Pretresnim vijećem I u sastavu sudac Kwon (predsjedatelj), sudija Morrison, sudac Baird i sudac Lattanzi (rezervni sudac).
Radovan Karadžić je 1. i 2. ožujka 2010., nakon što je odlučio da zastupa samog sebe, iznio svoje uvodne riječi.
No, usmenom odlukom donesenom u skladu s pravilom 98bis, Pretresno vijeće je 28. lipnja 2012. odobrilo zahtjev obrane za ukidanje optužbe po prvoj, od ukupno 11, točaka optužnice, koja se odnosi na genocid počinjen u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.
Međutim, 11. srpnja 2013., nakon žalbe Tužiteljstva, Žalbeno vijeće je poništilo takvu odluku Pretresnog vijeća i optuženom ponovo stavilo na teret optužbu za genocid po točki 1. Preostalih 10 točki optužnice terete Karadžića za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperiranjem te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Tijekom suđenja, Karadžić je govorio da je on, zapravo, mirotvorac kojeg bi trebalo nagraditi, a ne optuživati. Četiri puta tražio je da se suđenje ponovi, ali mu je Sud svaki put odbacio taj zahtjev. Izmišljotinom je nazivao udruženi zločinački poduhvat (UZP) tvrdeći da se takvim navodima optužuje cijeli srpski narod.
Insistirao je na tvrdnji da se u Bosni i Hercegovini nije dogodio organizirani progon nesrpskog stanovništva, nego građanski rat i zločini iz osvete. Također, se branio kako su za mnoge sarajevske pokolje, koji se njemu stavljaju na teret - odgovorne snage Armije Bosne i Hercegovine, budući da se željela izazvati međunarodna reakcija.
Ostat će zapamćen i po izjavi da su ljudi zatočeni u logorima u svakom trenutku mogli napustiti koncentracijske kampove.
Tužiteljstvo i obrana su iznijeli završne riječi u ovom predmetu od 29. rujna do 7. listopada 2014. godine. Tužiteljstvo je zatražilo doživotni zatvor za Karadžića, koji je u završnom obraćanju Sudskom vijeću iznio uvjerenje da će biti oslobođen.
Radovan Karadžić je u završnoj riječi istaknuo da ga samo zanima istina radi istine, međunarodnog zdravlja, te da ga ta istina oslobađa svake odgovornosti o pitanju genocida i drugih zločina počinjenih u BiH. Kazao je i da je broj žrtava u Sarajevu i Srebrenici "lažan i napuhan".
Za Srebrenicu i Žepu, Karadžić je kazao da su izgubile status zaštićene zone, a da je muslimanska vojska pravila "ogrlice od srpskih ušiju i klala".
U završnoj riječi Tužiteljstvo u Haagu zatražilo je da se Radovan Karadžić osudi na doživotni zatvor da bi bila postignuta pravda za sve žrtve iz Sarajeva, Srebrenice i ostalih gradova u BiH.
Suđenje u predmetu Karadžić trajalo je pet godina ili 500 sudskih dana. Ukupno 586 svjedoka je svjedočilo ili su dostavljene njihove pisane izjave. U predmetni spis je uvršteno više od 11.000 dokaznih predmeta.
Tužitelj Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju Serge Brammertz nekoliko dana uoči izricanja presude Karadžiću ocijenio je da će to biti jedna od najvažnijih u povijesti Haškog suda.
Presudu Karadžiću donijet će vijeće kojim predsjedava južnokorejski sudija O-Gon Kwon, a čiji članovi su Howard Morrison i Melville Baird.
