U BiH postoji šest ustanova za zbrinjavanje u kojima su smještene 2000 osoba s intelektualnim i psihičkim poteškoćama, od kojih je 120 maloljetno. Prebukiranost ustanova korisnicima onemogućuje bilo kakav terapeutski rad, doznaje Al Jazeera.
Zastarjela praksa
U BiH se osobe s intelektualnim poteškoćama u razvoju i drugim oblicima invaliditeta još smještaju u institucije zatvorenog tipa. Na takve ustanove nekada se gledalo kao na najbolji način brige za ranjivu djecu i odrasle s različitim potrebama potpore. Ovaj model zbrinjavanja nastao je iz najboljih namjera, ali je ta praksa temeljena na zastarjelim razmišljanjima da se osobama čije je psihičko ili fizičko stanje netipično treba pružiti pomoć u okruženju u kojem će biti sigurne i zaštićene od “vanjskog svijeta” jer se ne bi mogle prilagoditi takvom okruženju zbog svojih smanjenih sposobnosti. Iako je BiH potpisala i ratificirala UN-ovu Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, prava i potrebe ove populacije još su daleko od toga da budu uključeni u legislativu i redovite sustave.
Zavodi zatvorenoga tipa
Konvencija nalaže da osobe s invaliditetom imaju pravo na uključenost u zajednicu.
Nažalost, mnoge osobe smještene su u zavode zatvorenog tipa i nemaju priliku za život dostojan čovjeka. U posljednjem izvješću ombudsmana za ljudska prava BiH iz 2009. o stanju u ustanovama za zbrinjavanje osoba s psihičkim poteškoćama stoji:
“Sobe u kojima su smješteni korisnici su, bez obzira na to je li riječ o manjoj ili većoj prostoriji, prepune kreveta, a oni su često postavljeni na kat, tako da se ne može govoriti o standardu od četiri četvorna metra prostora po osobi, a koji se zahtijeva za osobe koje se nalaze na izdržavanju kazne zatvora. Iz toga se može zaključiti kako su osobe s psihičkim poteškoćama smještene u lošijim uvjetima nego zatvorenici koji su počinili kaznena djela.”•
