Svjetska zdravstvena organizacija ove će godine izdati novu Međunarodnu klasifikaciju bolesti i srodnih problema ili International Statistical Classification of Diseases and Related Health Problems, donose brojni svjetski mediji. Taj novi MKB-11 ili ICD-11 donosi se prvi put nakon 1992. O kakvom je dokumentu riječ, govori već i podatak da ovaj svezak od gotovo tisuću stranica sadrži kodove za klasifikaciju bolesti i ostale znakove, simptome, abnormalnosti i slično. Sve medicinske bolesti, stanja i postupci u prvom su nivou klasifikacije podijeljeni na 21 kategoriju, pretežno prema etiologiji.
Primjerice, zarazne bolesti, zloćudne novotvorine, ozljede i trovanja te anatomski sustav poput, recimo, bolesti probavnog sustava i urogenitalnih organa. Sadašnji se MKB-10 osvježava, a jedanaesta revizija zapravo kasni nekih pet godina. Prema prijedlogu te nove Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih problema, koju je na internetu objavila Svjetska zdravstvena organizacija, prvi će se put u nju uključiti i ovisnost o igranju računalnih igara. Na činjenicu da je riječ o dugotrajnom procesu koji ponovno može zakasniti skrenut će pozornost i naš ugledni psihijatar, ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče dr. Vlado Jukić.
Na redu je i hrana?
– Koliko sam upućen, lako je moguće da će i ta nova verzija Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih problema ponovno kasniti te da je nećemo vidjeti još dvije godine. No, sasvim je sigurno ovo vrlo zanimljiva i aktualna tema o kojoj se raspravljalo i prije, primjerice za donošenja petog izdanja Dijagnostičkog i statističkog priručnika Američke psihijatrijske udruge. Tada, 2013. godine, uvrštena je kao poremećaj jedna nematerijalna kompulzivnost, ona o kocki koja je tada postala ovisnost. Bilo je razgovora čak i o tome da se u priručnik uvrsti i druge ovisnosti, poput one o hrani – kaže dr. Jukić.
Novi je poremećaj prema postojećem prijedlogu uvršten pod Mentalne poremećaje, poremećaje ponašanja, neurorazvojne poremećaje, potkategorija Poremećaji zbog zloporabe supstancija ili ovisničkog ponašanja, kategorija Poremećaji zbog ovisničkog ponašanja pod šifrom 6D11 – Poremećaj igranja, ako se nova verzija MKB-a prihvati u sadašnjem obliku. Zanimljivo, pod šifrom 6D10 nalazi se ovisnost o kocki. Znači, stručnjaci za globalno zdravlje smatraju da ima temelja da se pretjerano igranje stavi u isti red s ovisnostima o supstancijama poput alkohola ili droge. Prilično je precizno i opisano kako taj poremećaj točno izgleda. Općim objašnjenjem napominje se da je to šablona upornog ili povratnog ponašanja pri igranju (digitalnog ili video) koje može biti online, dakle preko interneta, ili offline. Kao prva osobina ističu se smanjena kontrola nad igranjem, dakle nad početkom, frekvencijom, intenzitetom, trajanjem, prestankom, kontekstom. Kao druga tu je povećanje prioriteta koje se daje igranju do opsega kada ono prevlada druge životne interese i dnevne aktivnosti. Kao treće tu je nastavljanje ili eskalacija igranja unatoč pojavnosti negativnih posljedica. Igranje bi prema ovome moralo biti toliko intenzivno da ima remetilački utjecaj na osobni i profesionalni život osobe koja je o njemu ovisna. Promatranje takve osobe trajalo bi godinu dana prije negoli je se proglasi ovisnom, piše u prijedlogu MKB-11.
– U psihijatriji i postoji uvjet za utvrđivanje poremećaja kod ovisnosti, a to je disfunkcionalnost na obiteljskom i društvenom planu. Ako dođe do narušavanja funkcionalnosti osobe, tada je to znak da je riječ o poremećaju. Ali, ne znači da je uzimanje nekih sredstava ili u ovom slučaju prakticiranje nekih aktivnosti uvijek i znak ovisnosti, odnosno poremećaja. Sve je to uvijek pitanje granice kod koje se iz kvalitete prelazi u kvantitetu. Alkohol je za to najbolji primjer. Konzumira ga redovito velik broj ljudi, no velika većina zadržava se na takozvanoj „društvenoj potrošnji“ – samo manji dio onih koji pije postane ovisan o alkoholu – dodaje ravnatelj Psihijatrijske bolnice u Vrapču. Jedan od stručnjaka Svjetske znanstvene organizacije dr. Vladimir Poznyak uvjerava kako se mora prepoznati da poremećaj igranja doista nosi opasnost za opće zdravlje pojedinca. Za New Scientist istaknuo je da se uvrštenje ovisnosti o igranju među poremećaje razmatralo desetak godina te je konačno prihvaćeno nakon konzultacija sa stručnjacima za mentalno zdravlje. Na pitanje zašto druge ovisnosti o tehnologiji, poput smartfona ili interneta, nisu uvrštene, Poznyak je odgovorio da nema dovoljno dokaza da se doista radi o poremećajima. Mediji su, jasno, iznijeli niz argumenata koji govore protiv ovisnosti o igranju kao poremećaju. Primjerice, istraživanja o tome koliko igranje pridonosi liječenju Alzheimera ili ADHD-a, deficita pažnje ili hiperaktivnog poremećaja kod djece traju dulje vrijeme. – Attention Deficit and Hyperactivity Disorder ili ADHD zanimljiva je pojava koja se liječi i psihostimulansima što opet dovodi do mogućnosti da se razvije ovisnost o za liječenje korištenoj supstanciji. Kako je ADHD poremećaj kod kojega osoba ne može zadržati koncentraciju, a videoigra traži upravo to da se osoba usredotoči na konkretnu radnju i sadržaj, da se zaključiti kako igranje video i računalnih igara doista ima blagotvoran učinak u tretiranju te pojave. Kod Alzheimera, teorijski gledano, radi se o vježbanju pamćenja, kao što se preporučuje ispunjavanje križaljki – objašnjava dr. Jukić. Postoji i bojazan stigmatiziranja ljudi koji se vole digitalno igrati i trivijalizacije težih poremećaja u red kojih bi se trebala svrstati i ovisnost o igranju. Upravo se iz razloga etiketiranja i moguće nepotrebnog liječenja, misle neki stručnjaci, ovisnost o internetu ne uvrštava među poremećaje, kao ni intenzivnije korištenje smartfona. Oboje je, prema tim mišljenjima, nužnost današnjice ili je jednostavno riječ o slučajevima kada ljudi vole imati i koristiti komad tehnologije koji nose u džepu s obzirom na to da je on za njih samo “accessoire”. Ni ovisnost o kofeinu ne svrstava se među poremećaje, no samo se rijetko događa da se to pretvori u nešto opasnije. Kako smo već spomenuli, klasificiranje ovisnosti nepovezanih sa zloporabom supstancija počelo je pomicanjem kockanja iz kategorije kompulzivnosti u ovisnosti, što je učinila Američka psihijatrijska udruga u petom izdanju svojeg Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje iz 2013. godine. Ta je organizacija definirala devet uobičajenih simptoma koji određuju da je riječ o poremećaju. Ako nova Međunarodna klasifikacija bolesti zadrži uvrštenje ovisnosti o igranju računalnih i videoigara kao poremećaj, sigurno će se intenzivnije tražiti i metode liječenja.
Otkrivanje simptoma
– I sada nam se ljudi javljaju s takvim poteškoćama i to za nas nije ništa novo. Riječ je, međutim, o sasvim novom i neistraženom području i mi učimo u hodu, a jednog će se dana stvoriti neki princip. Ne treba ipak očekivati jednostavno rješenje kao što to, na kraju krajeva, nije slučaj ni s drugim vrstama ovisnosti – upozorava dr. Jukić. Rasprava o ovisnosti o igrama nije ništa novo. Sve je počelo još s legendarnim Space Invadersima koji su u Velikoj Britaniji postali i političko pitanje. Laburist George Foulkes još je 1981. godine u engleskom parlamentu predložio zakon koji se otprilike zvao “Kontrola Space Invadersa (i drugih elektroničkih igara)” i kojem je cilj bila zabrana te igre zbog njezinih “adiktivnih svojstava” i zbog izazivanja “devijacije”. Zakon je odbijen za dlaku, sa 114 naprema 94 glasa. U novije vrijeme Južna Koreja uvela je zabranu igranja od ponoći do šest ujutro za djecu mlađu od 16 godina. U Japanu se igrače videoigara upozorava ako probiju mjesečno ograničenje. U Kini je tamošnji internetski gigant Tencent, najveća svjetska tvrtka za proizvodnju videoigara, ograničio djeci vrijeme igranja svojih najpopularnijih igara. No, i jedno je novije istraživanje Sveučilišta u Oxfordu zaključilo da djeca, iako provode puno vremena ispred ekrana, ipak uspijevaju svoju digitalnu razbibrigu uskladiti s dnevnim obvezama. Dakle, prema tom istraživanju, nije riječ o ovisnosti, čak suprotno, utjecaj tehnologije može biti i blagotvoran. Još se jedno oxfordsko istraživanje bavilo simptomima koje je odredila Američka psihijatrijska udruga. Od 19.000 ispitanika njih je od dva do tri posto imalo pet ili više simptoma koji bi potvrđivali poremećaj. ESET, kompanija koja se bavi sigurnošću na internetu, ispitala je 500 gamera, a njih deset posto priznalo je da provode između 12 i 24 sata dnevno igrajući se. Ovisnost ili poremećaj?
