Obdukcija tijela Slobodana Praljka, koji je popio otrov u sudnici nakon što je čuo da je pravomoćno osuđen kao ratni zločinac, započela je jučer u 11 sati u forenzičkom laboratoriju u Haagu, neslužbeno doznaje Večernji list na mjestu događaja.
Obdukciji su prisustvovali i obducent i toksikolog iz Hrvatske, a sinoć je iz nizozemskog javnog tužiteljstva priopćen preliminarni nalaz: Praljak otrovao kalijevim cijanidom. “To je rezultiralo prestankom rada srca, što je razlog smrti na koji se sumnja”, priopćilo je javno tužiteljstvo u Haagu. Do zaključenja ovog izdanja nije bilo poznato kada će Praljkovo mrtvo tijelo biti spremno za transport u Hrvatsku.
Odvezao mu kravatu
U Haagu smo jučer doznali još neke detalje oko toga kako je sve to izgledalo u sudnici nakon što se spustio zastor na staklu koje dijeli samu sudnicu od javne galerije, s koje je posljednje što smo vidjeli bilo Praljkovo lice koje se crveni i grči od bolova nakon popijenog otrova.
Prema jednom izvoru, Praljkov suosuđenik Milivoj Petković bio je taj koji mu je odmah otkopčao košulju, odvezao kravatu i pokušao ga reanimirati. Valentin Ćorić polijevao je Praljka vodom. Praljak je počeo sve teže disati, čulo se hroptanje.
Uhvatio je nekoga, vjerojatno Brunu Stojića, za ruku. Sve se to odvilo u nekoliko sekundi jer su stražari ostalih petero osuđenika brzo izveli iz sudnice i zatvorili u pet sobičaka, svaki veličine otprilike 2x2, gdje su Prlić, Stojić, Petković i Ćorić ostavljeni, svaki sam sa sobom i bez vode i hrane, sljedeća tri sata – dok nisu izvedeni u drugu sudnicu na nastavak izricanja presude i potom prevezeni natrag iz zgrade Tribunala u pritvor u Scheveningenu, gdje su čuli da je Praljak preminuo.
U prvim razgovorima koje su imali s članovima svojih obitelji i s hrvatskim diplomatima koji su ih posjetili u pritvoru, četvorica pravomoćno osuđenih za ratne zločine u Herceg-Bosni najviše su bili šokirani i najviše komentirali Praljkov čin, a manje su govorili o svojim presudama i svojim kaznama. Ipak, ponavljali su kako presudu drže nepravednom i kako su očekivali drukčiji ishod. Od više izvora čuli smo kako je svih petero govorilo da će izdržati ostatak svojih zatvorskih kazni.
Berislav Pušić, šestoosuđeni koji nije bio na izricanju presude u srijedu u Haagu jer već dugo vremena ima dozvolu za zdravstveno liječenje na privremenoj slobodi u Hrvatskoj, mora se vratiti u pritvor u Scheveningenu, naloženo je presudom. Jučer još nije bilo informacija o tome kada će se, uz pomoć hrvatskog Ministarstva pravosuđa i MUP-a, organizirati njegov transfer.
Praljak najviše odslužio
Iz zatvora će svi izaći kao pravomoćno osuđeni ratni zločinci, osim ako nekim zasad neočekivanim spletom okolnosti ne dođe do revizije presude. Kada se mogu nadati izlasku?
Prema neslužbenim procjenama, koje smo čuli od upućenih izvora, ali koje nisu sasvim precizne, već samo upućena nagađanja (sasvim precizan izračun može dati samo Tribunal, koji to ne daje), do trenutka kad će odslužiti dvije trećine zatvorske kazne osuđenici imaju otprilike još ovoliko: Prlić nešto više od šest godina, Stojić i Petković oko 3 godine i 2 mjeseca, Ćorić 5-6 mjeseci, Pušić oko 120 dana. Haaški sud ima praksu da, u slučaju dobrog vladanja, pušta pravomoćno osuđene ratne zločince na slobodu nakon izdržavanja dvije trećine kazne. U žalbenom postupku Stojić, Petković, Ćorić i Pušić pokušali su promijeniti odluku prema kojoj im se u dosad odsluženo ne računa vrijeme provedeno na liječenju u Hrvatskoj ili u kućnom pritvoru na privremenoj slobodi (prije izricanja nepravomoćne presude svi su bili neko vrijeme čekali presudu na privremenoj slobodi, s koje je sud odlučio vratiti jedino Praljka, pa je stoga Praljak imao najviše odsluženih dana u pritvoru). No, Žalbeno vijeće nije im udovoljilo: kućni pritvor u Zagrebu nije, kažu, isto što i pravi pritvor u Scheveningenu.
MICT, međunarodni mehanizam koji nasljeđuje Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) nakon njegova gašenja 31. prosinca 2017., tek treba donijeti odluku u koju će se zemlju uputiti Prlić i ostali na odsluženje pravomoćne kazne zatvora. Taj proces može i potrajati, ako se ponove neki prije zabilježeni primjeri da je Tribunalu teško naći zemlju koja je prihvatljiva sucima i koja je sama spremna preuzeti nekog ratnog zločinca na odsluženje kazne.
