Živimo u vremenu razotkrivanja i globalizacije, vremenu kad je vrlo teško stvoriti nešto novo, nikad prije čuveno ili viđeno. Moderna i popularna glazba došla je do točke u kojoj sve rjeđe može biti iznova svježa i ponuditi drukčiji zvuk i pristup, piše Večernji list BiH. No, može li se ipak izboriti s onim što je “već viđeno” pokazali su Žepčak Tomislav Marić, student građevine u Splitu, i Kristina Boban, nekadašnja natjecateljica The Voicea, snimivši zajedno pjesmu “Nije grijeh”.
Kako je sve počelo?
O poznanstvu, početku suradnje, snimanju pjesme i spota, planovima... razgovarali smo s Tomislavom Marićem, koji je za Večernji list ispričao kako je to i krenulo. - Kristina i ja smo se upoznali u splitskom zboru MIhovil, koji okuplja mlade i studente Splita, okolice, ostatka Hrvatske, ali i BiH. Kristina je imala spremnu pjesmu koja je trebala biti duet, ali još uvijek nije imala osobu s kojom bi dijelila tu avanturu, priča nam Tomislav. Otprilike mjesec dana nakon mog priključenja zboru, kad smo se bolje upoznali, Kristina mi je ponudila suradnju, kazavši da je moj vokal čula kao dio pjesme, što je u meni izazvalo oduševljenje - priča nam Tomislav prisjećajući se svega od početka do kraja. - Cijeli projekt “Nije grijeh” rodio se u već uigranom radnom ozračju Nuić - Boban radionice. Naime, Kristina već dulje vrijeme surađuje s tekstopiscem i glazbenikom Ivom Nuićem. Tako su zajedno napisali i ovu pjesmu. Projekt je trajao oko godinu dana. Još na proljeće radili smo prva snimanja u studiju Dade Marušića, inače poznatog po brojim hitovima, a i zasluženom Porinu. Ljeto je bilo presudno za ovaj projekt. Tad smo oblikovali ‘kostur’ te dobili finalni projekt koji je snimljen na hrvatskom i engleskom jeziku. Nakon snimanja vokala uslijedilo je snimanje spota, kaže Tomislav. Budući da pjesma nije ono što se svakodnevno može vidjeti i čuti, pitali smo ga kakva je bila reakcija ljudi na njihov rad. - Pjesma je u vrlo kratkom roku ušla u etere brojnih hrvatskih, ali i bh. radija, čak i na nekoliko top ljestvica. Brojke i komentari ispod videa na Youtubeu, također, iz dana u dan rastu. Mogu reći da sam iznenađen kritikama ljudi jer je pjesma netipična za naše područje. Na estradi trenutačno vladaju pop i techno-dance glazba, a mi smo donijeli jednu malu ljubavnu priču iz 20-ih godina prošlog stoljeća ispričanu zvukom saksofona i klavira koji daju jedan jazz prizvuk. I bez obzira na sve, ljudima se svidjela, svakodnevno dobivamo pozitivne komentare, kazao je.
Pjevao je i s...
Osim s Kristinom, Tomislav je imao priliku pjevati i s drugim pop pjevačima hrvatske scene, a jedan od njih je i Jacques Houdek. Podijelio je s nama i to iskustvo: - Upoznali smo se na njegovoj radionici u Splitu. Bila je upućena mladim sastavima za poboljšanje vokalnih tehnika i pristupa glazbi. Na kraju radionice održao je kratki koncert. Izrazio je želju da sa mnom otpjeva “ I believe I can fly”, ostavljajući mi iskustvo koje ću pamtiti i spominjati dok sam živ. Kroz razgovor smo se dotaknuli i planova za budućnost, a pitajući ga kojim putem želi nastaviti te sprema li novu pjesmu, odgovorio je da je plan za dalje već uvelike razrađen. - Planiram snimiti svoju prvu pjesmu kao solo izvođač s punim potpisom svoga imena i na glazbu, ali i na tekst. Lagano se skuplja tim ljudi s kojima ću raditi na projektu. Ali još je rano govoriti o tome. Sve u svoje vrijeme, kaže Tomislav. Razgovorom smo se vratili desetak godina unatrag, vremenu u kojem se Tomislavu javila prva želja za glazbom. - Još kao dijete iz školskih klupa izrazio sam želju upisati se u osnovnu glazbenu školu. Svirao sam gitaru, a nakon glazbene škole sam samouko svladao i klavir. Želja za glazbenim životom mi je jačala nakon svakog festivala i nastupa jer to su bili moji prvi susreti s publikom, s mikrofonom. Mama i ja smo uvijek pomno birali odjeću i smišljali nastupe, a mikrofon mi je uvijek bila mamina četka za kosu. Nakon upisa u srednju školu, glazbu sam shvatio ozbiljnije. Pisao sam kompletne pjesme koje su, na moje iznenađenje, vrlo dobro uspjele. Snimale su se u studiju, a izvodio ih je zbor Dominiks, u kojem sam tada bio i koji je bio posebna era moga života. Za kraj nam je izdvojio i nekoliko osoba koje su ostavile trag u svakom njegovom koraku prema naprijed. - To su, prije svega, moji roditelji i braća, koji su zadnjih 10-ak godina neumorno slušali moje ‘krikove’ iz sobe. Osim njih, tu je i sestra Blanka Jelčić. Zbog njezine vjere u mene, sve moje želje su ostvarene, a nijedan zahtjev nije odbijen. Hvala im! - zaključio je.
