Sministrom vanjskih i europskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom razgovarali smo, između ostalog, o odgovoru EU na krizu s cjepivom protiv koronavirusa, odnosima sa Slovenijom u svjetlu hrvatskog proglašenja isključivoga gospodarskog pojasa, o novoj američkoj administraciji te odnosima s BiH i Srbijom.
Nedavno je, nakon devet godina, u Zagrebu bio ministar vanjskih poslova Slovenije Anže Logar i vaš je susret djelovao srdačno. Znači li to da je pitanje granice gurnuto u stranu i da više ne opterećuje odnose?
Hrvatsko-slovenski odnosi toliko su bogati i sadržajni – zapravo prirodno životni – da i pitanje granice treba sagledavati afirmativno, u kontekstu bilateralnog rješavanja. Bilo mi je posebno drago što sam imao priliku biti domaćin dragom kolegi, slovenskom ministru Anžeu Logaru, u Petrinji i Zagrebu. Naime, Slovenija je odmah nakon potresa priskočila upomoć slanjem stambenih kontejnera, šatora i kreveta, što iznimno cijenimo i na tome smo zahvalni slovenskoj vladi. Time je slovenski narod iskazao solidarnost, ali i pokazao koliko su nam važni dobrosusjedski partnerski odnosi. U našem bilateralnom susretu istaknuli smo posvećenost svim temama koje nas povezuju te su od zajedničkog interesa. Mi smo se tijekom prošle godine susreli nekoliko puta, možemo reći kako smo otvorili novo poglavlje u hrvatsko-slovenskim odnosima i podignuli ih na višu razinu.
Kako je Slovenija prihvatila proglašenje hrvatskoga isključivog gospodarskog pojasa (IGP)? Je li bilo zabrinutosti i kako ste ih uklonili?
Svjesni smo osjetljivosti ovog pitanja za naše susjede, posebno za Sloveniju, i zato smo, kako se približavala naša odluka o proglašenju IGP-a, uz razgovore o toj temi na najvišim razinama s talijanskom stranom, na isti način, transparentno i otvoreno, razgovarali sa slovenskom stranom. Prve razgovore obavio je naš premijer Andrej Plenković sa slovenskim Janezom Janšom. Dodatno, na tu temu sam s kolegama Logarom i Di Maiom održao trilateralni sastanak, na kojem smo razgovarali i o mogućnostima suradnje u područjima povezivanja triju država, infrastrukture, plavog i zelenog gospodarstva te zaštite i očuvanja okoliša, odnosno Jadranskog mora. I tijekom posjeta ministra Logara Hrvatskoj, prošloga tjedna, razgovarali smo o proglašenju IGP-a te vjerujem da smo sve eventualne i moguće zabrinutosti i brige sa slovenske strane otklonili.
Granicu i arbitražu će ipak trebati riješiti tako da obje strane budu zadovoljne. Radi li diplomacija na tome i postoji li ikakav vremenski okvir kada bi se to trebalo riješiti?
Hrvatska čvrsto vjeruje da je rješenje spora o granici sa Slovenijom moguće neposrednim dogovorom i dijalogom pa to kontinuirano ističemo kao najbolje moguće rješenje. Hrvatska se povukla iz arbitražnog postupka zbog njegove kompromitiranosti, a ne zbog nedostatka volje i spremnosti za rješavanje spora. U suradnji sa slovenskom vladom želimo postići dogovor koji će biti prihvatljiv za obje strane. Ne želimo isticati vremenski okvir, već kvalitetu odnosa i razgovora kao jedini put koji nas može dovesti do obostrano prihvatljivog rješenja.
Ne riješi li se sada, kad-tad će opet opterećivati odnose, ako ništa, kod promjene vlasti u jednoj ili drugoj državi. Jeste li svjesni te odgovornosti?
Granično pitanje sa Slovenijom postoji već jako dugo, osjetljivo je za obje države i ne može se riješiti preko noći. No, naši su dvostrani odnosi u svakom slučaju ojačani u posljednjem razdoblju jer prije samo nekoliko godina bilo je nemoguće zamisliti da se ministri vanjskih poslova Hrvatske i Slovenije toliko puta sastanu. Mi ćemo s naše strane učiniti sve kako bismo iskoristili ovaj trenutak konstruktivnog povjerenja i otklonili sve što nas „žulja“ kako bismo ostvarili sve potencijale naše suradnje.
Slovenija je od države s kojom smo imali gotovo zamrznute odnose postala država od najvećeg hrvatskog povjerenja, što se vidi i po tome što je predsjednik Vlade Andrej Plenković dva puta ovlastio slovenskog kolegu Janeza Janšu da zastupa Hrvatsku na EU summitima. Koliko ovo poboljšanje odnosa ima veze s osobnim odnosom Plenkovića i Janše? I kada će se dogoditi prvi njihov susret?
Hrvatska i Slovenija imaju mnoga podudarna i bliska stajališta u sklopu Europske unije, a naši predsjednici vlada razvili su i bliske odnose međusobnog razumijevanja i povjerenja. Susretali su se tijekom prošle godine na marginama sastanaka Europskog vijeća, no termin svojeg susreta u ovoj godini sigurno će najbolje znati izabrati i dogovoriti upravo oni sami.
Kako će se promjena vlasti u SAD-u i dolazak nove administracije odraziti na Hrvatsku? Hoće li i kada biti do kraja provedeni sporazumi o ukidanju viza i sprečavanju dvostrukog oporezivanja?
Hrvatska oduvijek podupire transatlantsku suradnju i bilateralno i u sklopu EU. Bez obzira na izmjenjivanje američkih administracija, ulazak Hrvatske u Program izuzeća od viza već je dulje vrijeme jedan od političkih prioriteta, kao i sklapanje Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, za koji su pregovori u tijeku i dobro napreduju. Vjerujemo da smo nadomak ispunjenju obaju ciljeva. Neslužbeno doznajemo kako je za Hrvatsku taj postotak ispod propisanih 3%, a da su ispunjeni svi tehnički i pravni preduvjeti, potvrdit će misija stručnjaka američkog Ministarstva domovinske sigurnosti koja je već trebala posjetiti Zagreb, no zbog pandemije COVID-19 taj se postupak oduljio.
Što je, po vašem mišljenju, najvažnija ostavština mandata Donalda Trumpa?
Nizom svojih postupaka odstupao je od dotad viđene vanjskopolitičke prakse, kao i od multilateralizma, no povlačio je i neke iznenadne poteze koji bi mogli dugoročno imati pozitivne implikacije. Primjer su mirovni sporazumi na Bliskom istoku, poznati kao Abrahamski sporazumi, jer normalizacija odnosa Izraela i arapskih država pridonosi stabilizaciji i postizanju mira na Bliskom istoku. Utjecaj na EU ogledao se primarno u većoj želji za sposobnošću samostalnog djelovanja. Unatoč povijesnoj bliskosti Amerike i Europe, u posljednje četiri godine došle su do izražaja i određene razlike. To je u međunarodnim odnosima normalno, a za nas u Hrvatskoj i u EU je bitno da se temeljni interesi i vrijednosti preklapaju. U SAD-u ćemo uvijek imati partnera, ali u transatlantske odnose moramo uložiti dodatnu energiju i stalno ih nanovo promišljati.
Kako komentirate događanja u Washingtonu i zauzimanje Capitola? Što je dovelo do takve reakcije dijela stanovnika?
Vjerujem da su slike iz Washingtona svima pokazale da na izazove nisu imune ni najstabilnije svjetske demokracije te da treba predano štititi njene vrijednosti i institucije.
Hoće li se Bidenova administracija sada više okrenuti zapadnom Balkanu ili Amerika ima važnijeg posla – Kinu, domaća pitanja, Bliski istok, Afganistan... Biden ima velikog iskustva iz rata na prostoru bivše Jugoslavije, a sada su u State Departmentu državni tajnik Antony Blinken, dok je za Europu zadužena Molly Montgomery, oboje dobri poznavatelji stanja u široj regiji...
Iako već u prvih deset dana Bidenova administracija pokazuje da je vrlo fokusirana na unutarnja pitanja, poput suzbijanja pandemije COVID-19, ne treba očekivati njihovo “izbivanje” sa svjetske scene. Mislim da su nam posljednje godine predsjednika Obame, ali i cijeli mandat predsjednika Trumpa, pokazali da je interes SAD-a okrenut više prema Aziji. Očekujem kontinuitet u tom pogledu. No, to ne znači da ih prostor jugoistočne Europe više ne zanima. Dapače, vjerujem da će upravo na ovoj temi koordinacija EU i SAD-a biti od ključne važnosti, a Hrvatska će znati jasno artikulirati svoje stavove, kako unutar EU tako i prema spomenutim američkim dužnosnicima, zalažući se za stabilnost i euroatlantsku perspektivu svog susjedstva – nešto što je u našem istinskom nacionalnom interesu.
Kako vidite grabež za cjepivom protiv COVID-19 i koliko je na djelu “cjepivo-diplomacija”?
Važno je zadržati dobru dinamiku procjepljivanja stanovništva. EU institucije su promptno reagirale na naznake poremećaja u dostavi cjepiva, no naglasili smo kako je takvo postupanje proizvođača neprihvatljivo te snažno inzistiramo na poštovanju potpisanih ugovora i pravodobnoj isporuci ugovorenih doza cjepiva. Sada je bitno što prije riješiti ovaj problem kako bi se tijekom sljedećih tjedana i mjeseci zadržao planirani ritam procjepljivanja građana.
Koji su mehanizmi na raspolaganju EU da natjera farmaceutske tvrtke da ispune ugovoreno?
Europska komisija i države članice promptno su i jasno dale do znanja proizvođačima cjepiva da se potpisani ugovori moraju poštovati i da očekujemo urednu dostavu ugovorenih doza cjepiva, kao i punu transparentnost. Situaciju pomno pratimo na svim razinama, a predsjednik Vlade na ovu je temu u svojim posljednjim izjavama bio vrlo jasan.
Hoće li EU zadržati jedinstvo ili će države, kao što je Mađarska već učinila, pokušati nabaviti cjepivo same i tako oslabiti Uniju?
U borbi protiv COVID-19 bitno je zadržati jedinstvo i solidarnost unutar Unije, koje smo pokazali i u prethodnoj fazi kada je EU uložio 2,7 milijardi eura u istraživanja i razvoj cjepiva protiv koronavirusa i pravodobno dogovorio zajednički pristup nabavi cjepiva te njegovu brzu i razmjernu dostavu svim državama članicama. Pravodobna i pravedna distribucija cjepiva u konačnici je na dobrobit ne samo građana Unije već i međunarodne zajednice jer virus ne poznaje granice. Stoga se zalažemo i za solidarnost u pomoći trećim državama u nabavi cjepiva, poglavito našim susjedima.
Kako komentirate držanje EU prema pandemiji i potresima u Hrvatskoj?
U suočavanju s posljedicama pandemije Europska unija brzo je pokazala solidarnost i učinkovitost u zajedničkom djelovanju. Uspješno je pokrenut niz mehanizama i aktivnosti, od nabave medicinske opreme, preko uspostave zelenih koridora, pa sve do dogovora o VFO-u i Mehanizmu oporavka teškom 1824 milijarde eura. U odgovor na potrese koji su pogodili Hrvatsku, solidarnost Unije još se jednom pokazala na djelu. Europski čelnici odmah su uputili iskaze potpore i spremnosti za pomoć. Na potresom zahvaćenim područjima pojavila se i povećana potreba za procjepljivanjem te smo zato od EU i njenih država članica i zatražili preusmjeravanje i „posudbu“ određenih doza cjepiva, za što smo također dobili podršku.
Nedavno je opet aktualizirano pitanje pozdrava “za dom spremni”. Je li vas itko od inozemnih kolega upitao o tome?
Ne.
Prije nekoliko dana ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Bisera Turković oštro je napala i odbacila osuđujuću presudu za ratne zločine Sakibu Mahmuljinu, nekadašnjem zapovjedniku Trećeg korpusa Armije BiH u čijem je sastavu bila i postrojba “El mudžahedin”, koji su počinili zločine i nad hrvatskim stanovništvom. Kako ocjenjujete taj istup?
Moram priznati da me je iznenadila reakcija ministrice Bisere Turković na tu nepravomoćnu presudu. Smatram to primjerom političkog pritiska nekog predstavnika izvršne vlasti na neovisnost pravosuđa Bosne i Hercegovine, što je nedopustivo u državi koja je aspirant za članstvo u EU i NATO-u. I ja sam, uostalom, bio itekako nezadovoljan činjenicom što u potvrđenu optužnicu protiv generala Mahmuljina nisu bili uvršteni brojni zločini koje su dijelovi jedinica Armije BiH, pod njegovim zapovjedništvom, počinili tijekom njihovih napada na Hrvate u srednjoj Bosni, ali kao ministar države koja je članica EU i NATO-a vjerujem u demokratsko načelo vladavine prava i neovisnosti pravosudnih tijela. Javni istupi poput ovog nažalost ne pridonose procesu pomirenja ni jačanju povjerenja u nadležne institucije u BiH. Ono što bi svaki odgovorni političar trebao učiniti u ovakvom trenutku jest izraziti pijetet prema obiteljima žrtava u trenutku kad se otvaraju ovakve teške teme u svrhu pravde, kao i nadu u daljnje rješavanje sličnih procesa iz prošlosti. Istodobno, želim istaknuti kako je nedvojbeno da su Hrvati i Bošnjaci 90-ih vodili opravdani obrambeni rat protiv velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH te da im je put suradnje i vojnog savezništva omogućio oduprijeti se na kraju toj agresiji. Međutim, smatram da se bošnjačko političko vodstvo također mora suočiti s nekim događajima iz tog razdoblja koji se nikako ne mogu opravdati obranom suvereniteta BiH. U tom kontekstu posebno nas je iznenadila nedavna izjava ministrice Turković za TV Hayat, kojom se negativno referirala na ulogu Hrvatske u ratu u BiH. Naravno, njezina izjava ne odgovara povijesnim činjenicama. Podsjetio bih samo na neke hrvatske zasluge za sam opstanak BiH kao suverene države, od kojih su neke bile zaista od ključne važnosti: izlazak Hrvata na referendum, prvi dani obrane BiH 1992. u kojima su uglavnom hrvatske snage obranile dijelove teritorija BiH, zbrinjavanje stotine tisuća izbjeglica i prognanika iz BiH, doprema humanitarne pomoći, pomaganje održanju bihaćke enklave, presudna uloga hrvatskih snaga u oslobodilačkim akcijama tijekom ljeta i jeseni 1995., temeljem Splitske deklaracije, koje su nesumnjivo dovele do potpisivanja Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma. Tu je važno naglasiti da je gotovo sva vojna pomoć Armiji BiH stizala preko teritorija i uz znanje i podršku političkog vrha Republike Hrvatske. Još čekamo odgovor na naš službeni upit je li ta izjava službeni stav BiH ili osobno stajalište ministrice Turković, s kojom sam do sada imao vrlo dobru suradnju.
Do kraja ove godine morao bi se promijeniti izborni zakon u BiH jer su sljedeće godine izbori. Kako Hrvatska u tom pogledu utječe na susjednu državu da se zakon zaista i promijeni?
Hrvatska je iskren prijatelj BiH, snažan zagovaratelj njena euroatlantskog puta. Naš utjecaj ide za tim da mi poštujemo suverenitet BiH, ali ipak ne možemo ostati nijemi i gluhi na konstantne pokušaje da se kroz institucionalno nasilje – na primjer, nelegitiman izbor Komšića i nelegitiman izbor političkih predstavnika hrvatskog naroda na raznim razinama vlasti – Dom naroda, Županijske skupštine, brojna općinska vijeća – naruši jednakopravnost Hrvata u BiH i njihov ustavno zajamčeni status konstitutivnog naroda. I stoga mi u svim prigodama i u svim razgovorima s našim partnerima na međunarodnoj političkoj sceni, upozoravamo na to da BiH neće biti stabilna i funkcionalna država ako njezinim unutarnjim ustrojem ne budu zadovoljni pripadnici svih konstitutivnih naroda, ali i svi ostali njezini građani. Dakle, mi zapravo bezuvjetno podržavamo svaki dogovor legitimnih političkih predstavnika svih triju konstitutivnih naroda koji će pomoći da BiH postane funkcionalna i stabilna država te zatim kao takva cijenjen članica euroatlantskih integracija.
U kakvoj su fazi odnosi sa Srbijom? Imenovani su predstavnici hrvatskog naroda u državnim tijelima, ali to pitanje nije sustavno riješeno jer Srbija ne primjenjuje međunarodni sporazum o uzajamnoj zaštiti manjina i fiksnu zastupljenost u predstavničkim tijelima. Najvažnije od svega, ima li pomaka u pitanju nestalih?
Odnosi sa Srbijom su kompleksni, u nizu područja ti se odnosi razvijaju dobro, ali i dalje ključno ostaje rješavanje otvorenih pitanja koji naše odnose opterećuju. Želim naglasiti da ova Vlada nastoji dati novi zamah u rješavanju tih pitanja. Cilj nam je da se konačno odmaknemo od pukog deklarativnog izražavanja spremnosti za rješavanje pitanja, već da dođe i do bitnog napretka. Prioritet nam je pitanje 1869 osoba nestalih u vrijeme Domovinskog rata. Za njihove obitelji i za nas sve od ključne je važnosti da se pitanje nestalih pokrene s mrtve točke. K tome, i pitanje odštete logorašima. Nadalje, položaj hrvatske manjine svakako je jedno od važnih pitanja u našim odnosima. Inicijativa za uključivanje predstavnika hrvatskog naroda u izvršna tijela na pokrajinskoj i državnoj razini svakako je korak naprijed. Taj je proces započeo, ali tek trebamo vidjeti u kojoj će mjeri ta inicijativa biti realizirana. No, ono što je za nas ključno jest to da se sva pitanja rješavaju na sustavan i institucionalan način uz punu primjenu bilateralnog sporazuma, uključujući članak 9. koji govori o izravnoj zastupljenosti u Skupštini Srbije.
