Foto session agencije Pixsell prije nekoliko dana na nekoliko sati oživio je povijest u staroj Kliškoj tvrđavi, čijim su se zidinama, kao u slavna junačka vremena, prošetali njezini nekadašnji stanari uskoci. Prepoznatljive crvene odore i kršni momci s replikama srednjovjekovnog naoružanja unijeli su život na zidine Kliške tvrđave.Inače, na strmim hridima klanca između Kozjaka i Mosora nalazi se tvrđava Klis. Jednim svojim prozorom okrenuta je prema moru, a drugim prema Zagori. Izgrađena je na iznimnoj strateškoj lokaciji koja je omogućavala vojnu i trgovačku kontrolu nad cjelokupnim Kliškim poljem te prostorom Salone i Splita. Zbog svoje važnosti Klis se često nazivao ključem Dalmacije i srcem srednjovjekovnog Hrvatskog Kraljevstva. Tvrđava Klis uzdiže se na goloj hridi i dijeli u dva dijela. Zapadni dio je niži i sa sjevera ga nadvisuje brdo Greben, dok je istočni viši i na njemu se ističe okrugla kula Oprah, najvažnije srednjovjekovno uporište tvrđave. Jedini ulaz u tvrđavu nalazio se na zapadnoj strani. S jugozapadne strane utvrde i ispod nje pružalo se kliško podgrađe, opasano dvostrukim zidinama sa 100 do 200 kuća. Manje naselje širilo se i prema Grebenu, na zaravni zvanoj Megdan. Tu su u turskim vremenima bili sagrađeni lazareti i karantene, kao i prenoćišta za prolaznike. U blizini utvrde nalazilo se nekoliko izvora pitke vode, a najbliže je bilo vrelo Sveta tri kralja, čija je važnost bila neprocjenjiva za dugih opsada, piše Večernji list BiH. Prvi tragovi naseljenosti područja oko Kliške tvrđave mogu se naći u mlađem kamenom dobu. O tome svjedoče arheološki nalazi iz spilje Krčina. Radi se o prvoj neolitičkoj kulturi na Jadranu koja traje od 6000. do 4500. godine prije Krista, a karakterizira je proizvodnja keramičkog posuđa u koje su prije pečenja utisnuti različiti oblici. O tadašnjem stanovništvu tog područja danas se zna malo.U sljedećem razdoblju ovaj prostor je bio naseljen, a prvo stanovništvo koje je moguće identificirati su Dalmati, jedno od ilirskih plemena. Oni su naseljavali prostor od rijeke Krke do Neretve, među ostalim i prostor uz rijeku Jadro (današnja Solinčica).
Širenjem Rimskog Carstva dolazi i do kontakata te u konačnici i sukoba između lokalnog ilirskog stanovništva i osvajača iz Lacija. Nakon dugotrajnih ratova ilirski ustanci konačno su primireni gušenjem Batonova ustanka 9. godine poslije Krista. U kasnorimskom razdoblju osniva se rimska utvrda Kleisa u kojoj je stalno boravila vojnička posada kao predstraža Salone. Padom Rimskog Carstva cjelokupan prostor Salone i utvrda Klis dolaze pod vlast Bizantskog Carstva, u čijim rukama će ostati do dolaska novih osvajača sa sjeveroistoka. Svoj značaj Klis doživljava negdje od 15. stoljeća pa nadalje. Tada se našao na razmeđi triju imperija, Osmanskog Carstva, Mletačke Republike i Habsburške Monarhije. Tada u Klisu djeluju uskoci, vojne postrojbe koje su ime dobile zbog svojeg "uskakivanja" u neprijateljski teritorij koji bi poharale i vratile se u bazu. Prema Vladimiru Mažuraniću, riječ "uskok" znači prebjeg, kršćanin koji bježi ispred navale Turaka s osvojenog hrvatskog i bosanskog područja. Vođa kliških uskoka bio je Petar Kružić, koji je sa svojim ljudima više od dvadeset godina branio utvrdu od brojnije i moćnije osmanske vojske. Ipak, s veoma oskudnom pomoći vladara Klis nije mogao zauvijek odolijevati te 1537. godine pada u turske ruke. Sljedećih 111 godina Klis će se nalaziti u osmanlijskim rukama. U tom razdoblju više puta su ga pokušavali zauzeti Mlečani ili uskoci te su 1596. čak i uspjeli u svome naumu. Stotinjak Hrvata pod vodstvom splitskih plemića na prepad je zauzelo tvrđavu, nakon čega im je u pomoć krenulo još sunarodnjaka iz okolice. Ipak, iste godine uslijedio je protunapad Osmanlija, koji su u konačnici s nadmoćnijom vojskom natjerali branitelje tvrđave da napuste svoje položaje i odu iz grada, piše Večernji list BiH.
Posljednju veću ulogu u vojnom smislu tvrđava Klis odigrala je tijekom Kandijskog rata između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva. Tada su se vodile velike bitke za tvrđavu koja je u konačnici ipak pala u ruke mletačke vojske, u čijim se redovima borilo i mnogo Hrvata. Od tog trenutka Klis više neće vidjeti veće vojne akcije u blizini svojih zidina – u mletačkim rukama ostaje do 1797. godine, kada dolazi pod francusku vlast. Padom Napoleona tvrđava postaje dio Habsburške Monarhije, a njezinim ukidanjem dijeli sudbinu hrvatskih prostora sve do 1990. godine, kada se na njoj zavijorila zastava Republike Hrvatske.
