Obilježavanje 9. siječnja, Dana Republike Srpske, kao i prethodnih nekoliko godina, proteklo je uz dodatnu polarizaciju i zaoštravanje unutarnjih političkih prilika uslijed dijametralno suprotnih stavova, a kada se tomu doda, s jedne strane, pokazivanje mišića predstavnika RS-a, kao i, s druge strane, salva reakcija iz FBiH, dolazimo do novog uzavrelog ambijenta koji je posljednje što trebe BiH, državi koja u iduća dva i pol mjeseca mora napraviti snažan iskorak kako bi počela pregovore s Europskom unijom, piše Večernji list BiH. Upravo je povijesni značaj takvog trenutka razlog zbog kojega je potrebno manje trošiti energiju na različitosti, a više je usmjeriti na ono što povezuje. No, sudeći prema onome što se može čuti posljednjih dana, trebat će i više od dobre volje da se lideri naroda vrate za zajednički stol te naprave toliko potreban odmak.
Zaoštreni stavovi
Dan RS-a svakako je jedna od tema koja podiže strasti i zbog koje su predstavnici RS-a spremni prijeći liniju te zaoštriti retoriku, prkoseći pritom međunarodnoj zajednici te organizirajući manifestaciju koja u konačnici izaziva dodatni bol obiteljima žrtava iz bošnjačkog i hrvatskog naroda. S druge strane, iz Federacije BiH brojni su reagirali prilično burno, najavljujući kaznene prijave te upućujući salvu negativnih komentara predstavnicima jednog dijela Bosne i Hercegovine koji je ipak realnost, odnosno RS je, premda je entitet unutar jedinstvene države, prostor s obilježjima koji mu daju visoku razinu samostalnosti u odlučivanju oko brojnih zakonskih i drugih rješenja. Kada se napravi zbroj dviju suprotstavljenih koncepcija, u pravilu se dolazi do novih političkih kriza koje neće biti na korist bilo komu u BiH, bez obzira na to je li riječ o RS-u, Federaciji ili Distriktu Brčko. Dodatna opterećenja stvaraju i izgredi koji se bilježe već nekoliko dana, počevši od pucnjeva ispred bošnjačkih kuća u Potočarima, vrijeđanja bošnjačkih povratnika u Vlasenici pa do paljenja zastave Republike Srpske u Zenici uz povike "Allahu ekber" i "Tekbir".
Kako će završiti nova saga sapunice koju gledamo već godinama, ostaje za vidjeti, no očito je da ulazimo u razdoblje neizvjesnosti koja može poremetiti planove o europskoj budućnosti BiH. Kada se tomu doda i činjenica da smo u godini lokalnih izbora, koji također mogu uzeti danak u pogledu vanjskopolitičkih strateških prioriteta države, jasno je da Bosni i Hercegovini žurno treba odmak od retorike podjela i povratak za pregovarački stol, onako kako je zacrtano prilikom ustroja nove državne vlasti koja mora ostati pokretač pozitivnih promjena u zemlji.
U suprotnom, BiH prijeti scenarij da ponovno, uslijed unutarnjih slabosti, prijepora i podjela, ostane jedina država na jugoistoku Europe koja neće iskoristiti obnovljenu energiju Unije i želju za proširenjem, iznosi se u analizi na portalu Večernjeg lista BiH.
Presude Ustavnog suda
U pravnom prostoru, pak, činjenice govore kako je Ustavni sud BiH istaknuo da je obilježavanje Dana Republike Srpske 9. siječnja neustavno, a pritom je jasno i kako čl. 3. daytonskog Ustava propisuje da se entiteti u potpunosti moraju pridržavati odluka institucija BiH, uključujući i konačne te obvezujuće presude Ustavnog suda BiH. Time je u fond neprovedenih presuda Ustavnog suda dodana još jedna koja je pronašla svoje mjesto među ostalima prema kojima institucije ove zemlje nisu postupile. Jedna od njih je i presuda u predmetu "Ljubić", u kojoj je Ustavni sud BiH stavio izvan snage, odnosno proglasio neustavnim odredbe Izbornog zakona jer su omogućavale (a omogućuju i dalje jer presuda nije provedena) da predstavnika jednog naroda biraju predstavnici drugog naroda kada govorimo o izboru izaslanika u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH.
Sva pitanja koja proistječu iz neprovođenja presuda Ustavnog suda samo su vrh ledenog brijega neriješenih međunacionalnih odnosa koji daju priliku i povoda za aktiviranje serije političkih kriza s vremena na vrijeme, a koje onda dodatno udaljavaju Bosnu i Hercegovinu od zacrtanog europskog puta, zapravo jedinog strateškog vanjskopolitičkog cilja oko kojega postoji konsenzus triju naroda.
