Iako su se proteklih godina mogle čuti brojne izjave domaćih političara i međunarodnih predstavnika u BiH, uključujući i visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta, o potrebi žurnog donošenja Zakona o državnoj imovini BiH, aktualna politička kriza, bez sumnje, dodatno će usporiti reguliranje pitanja državne imovine.
Dosadašnji pokušaji
Političari iz Republike Srpske još će čvršće zagovarati stavove da državna imovina treba pripasti entitetima, što je suprotno stajalištima većine ostalih aktera koji bi trebali postići dogovor o ovom pitanju o kojem ovise i brojne investicije u BiH. Zakonom o državnoj imovini trebalo bi se urediti pitanje raspolaganja imovinom koja je BiH pripala na osnovi sporazuma o sukcesiji iz 2001. godine, kao i imovina kojom je do 1991. godine upravljala Socijalistička Republika BiH. Dosad su bila dva pokušaja donošenja Zakona o državnoj imovini, prvi 2008., a drugi 2016. godine.
U oba slučaja zakon nije došao ni do faze rasprave. Sličnu sudbinu doživio je i prošlogodišnji pokušaj utvrđivanja Zakona o državnoj imovini u Predsjedništvu BiH, pri čemu su za zakon bili Denis Bećirović, bošnjački, i Hrvatima nametnuti član Predsjedništva BiH Željko Komšić, dok je članica Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Željka Cvijanović bila protiv.
Pokušajima oba entiteta, Republike Srpske i Federacije BiH, za prisvajanje državne imovine na kraj su pokušali stati visoki predstavnici. Još od 2005. godine državna imovina je odlukom tadašnjeg visokog predstavnika Paddyja Ashdowna pod zabranom raspolaganja, da bi aktualni visoki predstavnik Christian Schmidt 2022. godine donio Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH.
Prema ovom zakonu, državnom imovinom BiH smatra se nepokretna imovina koja je pripala državi Bosni i Hercegovini na osnovi međunarodnog sporazuma o pitanjima sukcesije, koji su 29. lipnja 2001. godine potpisale BiH, Hrvatska, bivša Jugoslavenska Republika Makedonija, Slovenija i Savezna Republika Jugoslavija, potom nepokretna imovina nad kojom je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika BiH do 31. prosinca 1991. godine, poljoprivredno zemljište te rijeke, šume i šumsko zemljište za koje je Ustavni sud BiH svojim odlukama utvrdio da predstavljaju državnu imovinu.
Iako se u smislu ovog zakona pod raspolaganjem državnom imovinom smatra i izravni ili neizravni prijenos vlasništva, za mandata bivše gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić na Općinskom sudu u Sarajevu na Grad Sarajevo uknjižena je zgrada Društveno-političkih organizacija (DPO) u kojoj je i sjedište Parlamenta Federacije BiH.
Šumska zemljišta
Pravobraniteljstvo BiH zbog tog je slučaja pokrenulo apelaciju pred Ustavnim sudom BiH, a predmet je u fazi rješavanja.
Prema izreci da ono što je dopušteno Jupiteru, u ovom slučaju vlastima u Sarajevu, nije dopušteno volu - Republici Srpskoj, koja je usvajanjem vlastitih zakona koji su proglašeni neustavnim pokušala državnu imovinu uknjižiti na entitet, kao i Vladi Federacije BiH čiju je odluku o prenamjeni šumskog zemljišta u Varešu Ustavni sud stavio izvan snage, iako u ovom slučaju nije bilo promjene vlasništva kao u slučaju zgrade DPO-a u Sarajevu.
Podsjećamo, riječ je o šumskom zemljištu u Varešu koje je Vlada FBiH željela dati pod koncesiju tvrtki Adriatic Metals radi pokretanja višemilijunske investicije.
Po objavi ove odluke Vlade FBiH jedan od predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Kemal Ademović poslao je apelaciju Ustavnom sudu, koji je donio presudu u srpnju prošle godine kojom stavlja izvan snage ovu odluku. Primjer Vareša jedan je od onih koji ilustriraju kako politika i nemogućnost postizanja dogovora, ali i dvostruki standardi u primjeni zakona, izravno utječu na investicije i nova radna mjesta, zaustavljajući ih potpuno ili ih usporavajući do pronalaska privremenog rješenja na koje mnogi investitori nemaju vremena čekati. Aktualna politička kriza nastala nakon presude Suda BiH predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku dodatno je udaljila stavove po pitanju Zakona o državnoj imovini BiH, a vrlo moguće i trajno eliminirala mogućnost postizanja bilo kakvog dogovora.
